
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 757/2026
24.06.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Jasmine Vasović i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Dragana Pašića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu K br.2096/24 od 04.12.2025. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.95/26 od 12.03.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 24. juna 2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Dragana Pašića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu K br.2096/24 od 04.12.2025. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.95/26 od 12.03.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu K br.2096/24 od 04.12.2025. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koje će se izvršiti na taj način što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankicija, bez primene elektronskog nadzora, a ukoliko jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdržava u zavodu za izvršenje kazne zatvora, te na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko je ne plati u tom roku, sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.
Istom presudom, na osnovu člana 348. stav 6. u vezi člana 87. stav 3. u vezi stava 1. KZ, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta, bliže navedenih u izreci presude, a na osnovu člana 264. stav 1. ZKP, okrivljeni je obavezan da sudu nadoknadi troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će sud odlučiti naknadno, posebnim rešenjem.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.95/26 od 12.03.2026. godine, usvajanjem žalbi okrivljenog AA i njegovog branioca, presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu K br.2096/24 od 04.12.2025. godine preinačena je samo u pogledu odluke o krivičnoj sankciji tako što je okrivljeni zbog izvršenja krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, zbog kog je prvostepenom presudom oglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet meseci koja će se izvršiti na taj način što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, bez primene elektronskog nadzora, s tim što ukoliko jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu iz izvršenje kazne zatvora, te na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko je ne plati u tom roku, sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, dok su žalbe u preostalom delu odbijene kao neosnovane i pobijana presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Dragan Pašić, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP i povrede odredaba člana 3. ZKP, člana 15. ZKP i člana 419. stav 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, uz istovremeni zahtev da se u smislu odredbe člana 488. stav 3. ZKP odredi odlaganje izvršenja pravnosnažnih presuda, do donošenja odluke o zahtevu za zaštitu zakonitosti.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da zahtev valja odbaciti, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
Branilac okrivljenog u uvodu zahteva za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja, ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje je dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca zbog povrede zakona, međutim obrazlažući ovu povredu zakona branilac u suštini ne ukazuje na koji način je nižestepenim odlukama krivični zakon povređen po pitanju da li je delo za koje se okrivljeni goni krivično delo, već ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, odnosno povredu člana 440 ZKP, isticanjem da su nižestepeni sudovi potpuno zanemarili forenzički nalaz vojne policije i činjenicu da na samom oružju nema otisaka prstiju, niti DNK tragova okrivljenog, i polemiše sa obrazloženjem drugostepenog suda sa strana 4 i 5 drugostepene presude u vezi sa postojanjem direktnog umišljaja na strani okrivljenog za držanje oružja, te uz sopstveni zaključak da činjenica da je okrivljeni bez primedbi potpisao potvrdu o privremeno oduzetim predmetima ne znači da je sporno oružje njegovo i da pripada njemu kao okrivljenom, a što prema stavu branioca predstavlja očigledno kršenje pretpostavke nevinosti iz člana 3. ZKP i protivzakonito prebacivanje tereta dokazivanja na okrivljenog iz člana 15. ZKP.
Pored toga, branilac ukazuje da je nižestepenim odlukama povređen član 419. stav 2. ZKP, jer su sudovi odbili da cene zvaničnu notarsku izjavu okrivljenog i njegove majke o dobrovoljnoj predaji i vraćanju oružja MUP-u RS.
Kako navedene povrede zakona – pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda člana 440. ZKP, te člana 3. i 15, kao i člana 419. stav 2. ZKP u smislu člana 485. stav 4. ZKP ne predstavljaju dozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca, to je Vrhovni sud podneti zahtev u ovom delu odbacio kao nedozvoljen.
U podnetom zahtevu, branilac ističe i povredu prava okrivljenog na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Kada se zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 1. tačka 3) ZKP, to se prema odredbi člana 484. ZKP, uz zahtev mora dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava kojim je utvrđena povreda ljudskog prava i slobode okrivljenog ili drugog učesnika u postupku, a koje je zajemčeno Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima.
Imajući u vidu da u konkretnom slučaju podnosilac zahteva za zaštitu zakonitosti uz zahtev nije dostavio odluku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, to je Vrhovni sud našao da u pogledu ove povrede zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog nema propisan sadržaj.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, u delu u kojem je zahtev odbačen, jer nema zakonom propisan sadržaj, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica,s.r. Milena Rašić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
