
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 764/2026
24.06.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Jasmine Vasović i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Uroša Jovanovića, podnetom protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Nišu Kž1 br.95/2026 od 07.05.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 24. juna 2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Uroša Jovanovića, podnet protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Nišu Kž1 br.95/2026 od 07.05.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu K br.81/2025 od 10.03.2026. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. KZ, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam meseci.
Istom presudom okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka, u iznosima navedenim u izreci presude, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, a oštećena BB je upućena na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.
Presudom Višeg suda u Nišu Kž1 br.95/2026 od 07.05.2026. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA – advokata Uroša Jovanovića, a presuda Osnovnog suda u Nišu K br.81/2025 od 10.03.2026. godine, potvrđena.
Branilac okrivljenog AA – advokat Uroš Jovanović podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti samo protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Nišu Kž1 br.95/2026 od 07.05.2026. godine, ne navodeći zakonski osnov, s tim što iz obrazloženja proizilazi da ukazuje na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP, na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP i povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i ukine pobijanu presudu, a predmet vrati Višem sudu u Nišu na ponovni postupak i odlučivanje.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP predviđeno je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA u podnetom zahtevu ne opredeljuje nijednu povredu zakona iz člana 485. stav 4. ZKP, zbog koje je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljenoa okrivljenima preko branilaca, već u obrazloženju ističe da je izreka pobijane presude nerazumljiva, protivrečna samoj sebi i razlozima odluke, kao i da postoji protivrečnost u pogledu vrednosti stvari koje je okrivljeni kritičnom prilikom oduzeo od oštećene, kojim navodima ukazuje na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP. Pored toga, u obrazloženju podnetog zahteva branilac okrivljenog ističe da je pobijanom presudom pogrešno utvrđeno činjenično stanje i polemiše sa postojanjem umišljaja kod okrivljenog, isticanjem da je sud olako odbacio odbranu okrivljenog - da je smatrao da su predmetni zvučnici i pojačalo napuštene stvari, te da sud nije izveo dokaze o tome da li je prostor sa kog su stvari oduzete bio jasno ograđen i obezbeđen, a kojim navodima ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Najzad, branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva ističe da je odluka o krivičnoj sankciji, odnosno kazni zatvora od osam meseci, previsoka i neadekvatna, i pored ranije osuđivanosti okrivljenog, uz isticanje da je sud dao „premali značaj“ olakšavajućim okolnostima, kojim navodima ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP.
Kako navedene povrede zakona – bitne povrede iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP, povreda zakona iz člana 440. ZKP i povreda zakona iz člana 441. stav 1. ZKP u smislu člana 485. stav 4. ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca, to je Vrhovni sud podneti zahtev odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog a na osnovu odredbu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica,s.r. Milena Rašić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
