
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 677/2026
18.06.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Aleksandra Stepanovića, Jasmine Vasović i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 3. u vezi stava 2. i 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Vesne Mihailović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Mladenovcu K.br.129/24 od 14.11.2025.godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 64/26 od 12.03.2026.godine, u sednici veća održanoj dana 18.06.2026. godine, doneo je:
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Vesne Mihailović, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Mladenovcu K.br.129/24 od 14.11.2025.godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 64/26 od 12.03.2026.godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Mladenovcu K.br.129/24 od 14.11.2025.godine okrivljeni AA i BB su oglašeni krivim da su izvršili krivično delo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 3. u vezi stava 2. i 1. u vezi člana 33. KZ i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, koje će izdržavati u prostorijama u kojima stanuju, uz primenu mere elektronskog nadzora, u koje kazne im se uračunava vreme provedeno na zadržavanju u periodu od 16.11.2022.godine do 18.11.2022.godine. Okrivljeni ne smeju napuštati prostorije u kojima stanuju osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko osuđeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napuste prostorije u kojima stanuju, sud će odrediti da ostatak kazne izdrže u zavodu za izvršenje kazne zatvora. O troškovima krivičnog postupka i imovinsko-pravnom zahtevu je odlučeno na način bliže opisan u izreci presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 64/26 od 12.03.2026.godine odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Mladenovcu i branioca okrivljenih AA i BB, advokata Vesne Mihailović i potvrđena presuda Osnovnog suda u Mladenovcu K.br.129/24 od 14.11.2025.godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je podnela branilac okrivljenih AA i BB, advokat Vesna Mihailović, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev kao osnovan, preinači pobijane presude i okrivljene oslobodi od optužbe.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Branilac okrivljenih u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, koju obrazlaže navodima da iako je sud okrivljene oglasio krivim da su krivično delo izvršili kao saizvršioci, tokom postupka nije utvrđeno da su postupali zajedno, da je postojao prethodni dogovor, niti da je okrivljeni AA došao u kontakt sa oštećenim VV. U prilog navedenom, branilac okrivljenih ističe da sudski veštak gledanjem snimka nije mogla da utvrdi nastanak povreda kod oštećenih i ostavila mogućnost da su iste mogli zadobiti na način kako su naveli oštećeni ili padom na tlo nakon gubitka ravnoteže ili kontaktom delovima tela oštećenih i drugih policajaca. U konkretnom slučaju, okrivljeni BB nije znao da se radi o policijskim službenicima, jer su bili u civilu, isti mu nisu pokazali značku i isti su pokušali su da ga obore na zemlju, dok je okrivljeni AA samo pokušao da pomogne sinu, a policajci tom prilikom prema obojici okrivljenih primenili prekomernu silu, o čemu govori i nalaz veštaka Vesne Jovanović koja je navela da je sila koja je delovala prema oštećenima bila niskog inteziteta, dok je okrivljeni BB zadobio povredu nagnječenja u delu lopatica dejstvom lakta. Imajući sve navedeno u vidu, nisu ostvareni elementi krivičnog dela iz člana 323. stav 3. u vezi stava 2. i 1. u vezi stava 33. KZ.
Po oceni Vrhovnog suda, iako branilac okrivljenih formalno označava povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, koja predstalja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, suštinski osporava utvrđeno činjenično stanje i polemiše sa činjenicama utvrđenim u pravnosnažnim odlukama, pa na ovaj način ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Kako povreda odredbe člana 440. ZKP ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenih AA i BB, advokata Vesne Mihailović ocenio nedozvoljenim.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovoga rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Nemanja Simićević,s..r Svetlana Tomić Jokić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
