
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 546/2026
13.05.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Slobodana Velisavljevića i Tatjane Vuković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Darka Veljkovića, podnetom protiv pravnosnažnog rešenja Osnovnog suda u Aleksincu Kv br.84/26 od 25.03.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 13. maja 2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Darka Veljkovića, podnet protiv pravnosnažnog rešenja Osnovnog suda u Aleksincu Kv br.84/26 od 25.03.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Aleksincu K br.103/25 od 04.03.2026. godine, okrivljenom AA dosuđeni su troškovi krivičnog postupka u iznosu od 586.845,00 dinara na teret budžetskih sredstava suda, te određeno da će troškovi biti isplaćeni u roku od 60 dana od dana pravnosnažnosti rešenja na račun branioca – advokata Darka Veljkovića.
Rešenjem Osnovnog suda u Aleksincu Kv br.84/26 od 25.03.2026. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA – advokata Darka Veljkovića, izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Aleksincu K br.103/25 od 04.03.2026. godine.
Branilac okrivljenog AA – advokat Darko Veljković podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti samo protiv pravnosnažnog rešenja Osnovnog suda u Aleksincu Kv br.84/26 od 25.03.2026. godine, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP u vezi člana 467. stav 1. ZKP i člana 265. stav 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i ukine pobijano rešenje, a predmet vrati na ponovno odlučivanje, te da okrivljenom AA isplati troškove zastupanja na ime zahteva za zaštitu zakonitosti u iznosu od 75.000,00 dinara na račun branioca – advokata Darka Veljkovića.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP predviđeno je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA – advokat Darko Veljković, kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti ističe povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, zbog koje je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozovljeno okrivljenima preko branilaca. Međutim, s tim u vezi branilac u suštini ukazuje na povredu zakona iz člana 467. stav 1. ZKP isticanjem da krivično veće Osnovnog suda u Aleksincu pobijanim rešenjem nije odlučilo o žalbi odbrane u okviru osnova, dela i pravca pobijanja istaknutih u žalbi, obzirom da je žalba odbranom ukazivala da su predmetni troškovi bili nužni, te da je u toku izrade prvostepenog rešenja došlo do tehničke greške prilikom sabiranja već priznatih pojedinačnih naknada, o čemu se krivično veće nije izjasnilo da li su osnovani ili ne. Nadalje, u zahtevu se ističe da žalbeni navodi odbrane, kojima se ukazuje da u konkretnom slučaju nije priznata naknada za pisanje žalbe od 04.07.2025. godine, nisu razmatrani od strane veća, kao i da su troškovi koje je okrivljeni imao prema svom braniocu pali na teret okrivljenog, a ne na teret budžetskih sredstava suda, iako su isti bili skrivljeni od strane postupajućeg tužioca, što je suprotno članu 265. stav 1. ZKP, a kojim navodima se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Kako, dakle, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu samo fomralno ističe povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, dok u suštini izloženim navodima zahteva ukazuje na povredu odredaba člana 467. stav 1. ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu člana 440. ZKP, koje povrede ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud podneti zahtev odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni sud doneo je odluku kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
