Kzz 626/2026 2.4.1.7.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 626/2026
09.06.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasmine Vasović, predsednika veća, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić, Gordane Kojić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Miloša Mršovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 2K 140/25 od 20.11.2025. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu KŽ1 130/26 od 11.03.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 09.06.2026. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Miloša Mršovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 2K 140/25 od 20.11.2025. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu KŽ1 130/26 od 11.03.2026. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu 2K 140/25 od 20.11.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 2. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Prema okrivljenom je izrečena mere bezbednosti oduzimanje predmeta i odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu KŽ1 130/26 od 11.03.2026. godine usvojena je žalba branioca okrivljenog AA u delu odluke o uračunavanju vremena provedenog na zadržavanju i presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 2K 140/25 od 20.11.2025. godine preinačena tako što je Apelacioni sud okrivljenom AA u kaznu zatvora u trajanju od 1 godine na koju je osuđen prvostepenom presudom, na osnovu odredbe člana 63. stav 1. KZ, uračunao i vreme provedeno na zadržavanju od 20.12.2024. godine do 22.12.2024. godine, dok su žalba branioca okrivljenog u preostalom delu i žalba Osnovnog javnog tužioca u Zrenjaninu odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Miloš Mršović, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred izmenjenim većem ili iste preinači u celini ili delimično.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku i u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa odlukama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:

Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva označava povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i kao nezakonit dokaz označava nalaz NKCF od 21.12.2024. godine. Nezakonitost navedenog dokaza odbrana vidi u činjenici da isti nije potpisan i pečatiran. U vezi sa iznetim branilac navodi da u toku celog istražnog postupka, posle podizanja optužnice i nakon njenog potvrđivanja tužilaštvo, pa ni sud nisu imali potpisan zapisnik o veštačenju, a bez kog dokaza se nije ni mogao voditi postupak. Prvostepeni sud je neosnovano odbio predlog odbrane da se isti izdvoji kao nezakonit i preuzeo na sebe teret dokazivanja, tako što je sam pribavio potpisani primerak, koji opet nije poslat od strane stručne ustanove koja je vršila veštačenje, već od policije. Odbrana smatra da sud nije ovlašćen da ispravlja očigledne greške tužilaštva. U vezi sa iznetim branilac citira odredbe člana 121. i člana 16. stav 4. ZKP.

Iznete navode zahteva Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane, a ovo iz sledećih razloga:

Iz spisa predmeta proizlazi da je nalaz i mišljenje – zapisnik o veštačenju MUP-a RS, Direkcije policije, Uprave za tehniku Nacionalnog centra za kriminalističku forenziku, Odeljenje za fizičko-hemijska i toksikološka veštačenja Beograd od 21.12.2024. godine u svemu sačinjen u skladu sa odredbama ZKP, od strane ustanova koja je specijalizovana za ovakvu vrstu veštačenja. Nije sporno da je na zapisniku koji se nalazi u spisima predmeta, a koje je dostavilo tužilaštvo uz podnetu optužnicu ne postoji potpis veštaka koji je izvršio veštačenje i sačinio zapisnik, te da zapisnik nakon sačinjavanja nije dostavljen tužilaštvu kao organu koji je izdao naredbu da se predmetno veštačenje izvrši, već policiji koja je potom zapisnik dostavila tužilaštvu, a koja procedura i postupak je bio predmet činjeničnih utvrđenja prvostepenog suda u toku dokaznog postupka.

Na navedenu povredu zakona ukazivala je i odbrana okrivljenog u podnetoj žalbi, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome na strani 4, stav četiri, dao jasne razloge koje Vrhovni sud u svemu prihvata i na te razloge i upućuje, u smislu člana 491. stav 1. ZKP.

I po nalaženju Vrhovnog suda, to što navedeni nalaz i mišljenje nije potpisan i pečatiran i kao takav dostavljen u trenutku podizanja optužnice od strane javnog tužioca nije od uticaja na zakonitost osporenog nalaza i mišljenja, kako se to neosnovano navodi u zahtevu za zaštitu zakonitosti, s obzirom da je navedeni nalaz i mišljenje sačinjen od strane nadležnog organa u zakonom propisanom postupku (zakonitost u pogledu sačinjavanja i dostavljanja u skladu sa odredbama člana 121. ZKP je utvrđivao i prvostepeni sud u dokaznom postupku).

Branilac okrivljenog AA – advokat Miloš Mršović, kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti označava i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP. Međutim, navodi zahteva branioca okrivljenog ne sadrže objašnjenje u čemu se ta povreda sastoji.

Shodno iznetom, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u napred navedenom delu, nema zakonom propisan sadržaj u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja razloga za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, a što u slučaju podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, podrazumeva opredeljenje povrede zbog koje se zahtev podnosi, kao i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji.

U preostalom delu obrazloženja zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog numeriše i povrede zakona iz člana 15. stav 4. i člana 16. stav 5. ZKP, člana 428. stav 6. ZKP i ukazuje na povrede zakona: član 440. ZKP, osporavajući činjenične zaključke suda vezane za količinu opojne droge koja je pronađena, iznoseći sopstvenu ocenu izvedenih dokaza - nalaz i mišljenja NCKF-a i nalaza i mišljenja veštaka medicinske struke – psihijatra; član 438. stav 2. tačka 2) ZKP, navodima da su razlozi dati u obrazloženju kontraditorni; član 438. stav 1. tačka 11), navodima da je izreka presude nerazumljiva; član 441. stav 1. ZKP, navodima da Apelacioni sud u Novom Sadu nije cenio da je nevenčana supruga trudna, da ima blizanačku trudnoću, da mu je majka teško obolela od raka, kao i da je okrivljeni otac četvoro maloletne dece, da je stalno zaposlen, da nikada pre ovoga nije osuđivan i da bi se pravilnom primenom zakona okrivljenom mogla izreći ili uslovna osuda ili kazna zatvora koju će izdržavati u kućnim uslovima.

Međutim, povrede zakona iz člana 15. stav 4, 16. stav 5, 440, 438. stav 2. tačka 2), 438. stav 1. tačka 11) i člana 441. stav 1. ZKP, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek - zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog čega je Vrhovni sud, u navedenom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ocenio kao nedozvoljen.

Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      Predsednik veća - sudija

Irina Ristić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Jasmina Vasović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković