Rev2 2592/2025 3.5.23.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2592/2025
19.03.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Svetlana Perović, advokat iz ..., protiv tuženog „OZB SKADARLIJA“ d.o.o. Beograd, koga zastupa punomoćnik Miloš Vlahović, advokat iz ..., radi utvrđenja zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vreme, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž1 477/25 od 20.03.2025. godine, u sednici održanoj 19.03.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž1 477/25 od 20.03.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 872/23 od 25.03.2024. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P1 872/23 od 04.07.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je tužilac kod tuženog zasnovao radni odnos na neodređeno vreme dana 09.08.2012. godine i da je u takvom radnom odnosu bio do 30.04.2017. godine. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 303.750,00 dinara.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž1 477/25 od 20.03.2025. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je ispravljena prvostepena presuda u stavu prvom izreke i odbačena je kao neblagovremena tužba kojom je tužilac tražio da se utvrdi da je dana 09.08.2012. godine zasnovao radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog i u radnom odnosu bio sve do 30.04.2017. godine. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje sadržano u stavu drugom izreke ispravljene prvostepene presude, tako što je odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 303.750,00 dinara, a obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 267.750,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove postupka po žalbi u iznosu od 49.500,00 dinara.

Protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonom predviđenih razloga.

Vrhovni sud je ispitao pobijano rešenje primenom člana 408. u vezi sa članom 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 10/23, u daljem tekstu: ZPP) i utvrdio da je revizija dozvoljena na osnovu člana 441. ZPP, ali da je neosnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovani su navodi revizije da je u postupku donošenja pobijanog rešenja pred drugostepenim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 194. ZPP, s obzirom na to da drugostepeni sud nije ni cenio pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje, već je po službenoj dužnosti vodio računa o blagovremenost i ove tužbe u smislu odredbe člana 294. stav 1. tačka 2) ZPP u vezi sa članom 195. Zakona o radu.

U konkretnom slučaju, tužilac je 04.07.2017. godine podneo tužbu radi utvrđenja da je 09.08.2012. godine kod tuženog zasnovao radni odnos na neodređeno vreme i da je u takvom radnom odnosu bio do 30.04.2017. godine.

Prvostepeni sud je primenom odredbi člana 37. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05 i 54/09), koji je bio na snazi u vreme zaključenja ugovora o privremenim i povremenim poslovima po kome je tužilac stupio na rad kod tuženog dana 01.08.2011. godine, usvojio tužbeni zahtev i utvrdio da je tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme 09.08.2012. godine, sa obrazloženjem da je tužilac neprekidno radio na istovrsnim poslovima ... duže od 12 meseci (u periodu od 01.08.2011. godine do 30.04.2017. godine), te da su ispunjeni zakonski uslovi za preobražaj radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme, smatrajući da je bez uticaja na drugačiju odluku činjenica da je tužilac podneo tužbu po proteku 60 dana od dana saznanja za povredu jer se radi o tužbi za utvrđenje iz člana 194. ZPP za koju tužilac ima pravni interes, a takva tužba ne podleže pravilu o blagovremenosti iz člana 195. Zakona o radu.

Drugostepeni sud je smatrao da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 3) ZPP, zbog čega je ukinuo prvostepenu presudu i odbacio tužbu kao neblagovremenu, primenom člana 195. stav 2. Zakona o radu, s obzirom na to da je tužiocu prestao radni odnos 30.04.2017. godine, a da je tužbu podneo 04.07.2017. godine, dakle po isteku roka od 60 dana.

Po oceni Vrhovnog suda, pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo.

Zakonom o radu („Službeni glasnik RS“ broj 24/05... 113/17), u članu 195. stav 1. propisano je da protiv rešenja kojim je povređeno pravo zaposlenog ili kada je zaposleni saznao za povredu prava, zaposleni, odnosno predstavnik sindikata čiji je zaposleni član, ako ga zaposleni ovlasti, može da pokrene spor pred nadležnim sudom, dok je stavom 2. propisano da rok za pokretanje spora jeste 60 dana od dana dostavljanja rešenja, odnosno saznanja za povredu prava.

Rok propisan navedenom odredbom je prekluzivni rok materijalnog prava, čijim protekom, odnosno propuštanjem zaposleni gubi pravo na sudsku zaštitu, a tužba podneta po isteku ovog roka se odbacuje. Sud pazi po službenoj dužnosti na ovaj rok i na njega se ne primenjuju pravila o prekidu i zastoju rokova. Pravilo da se tužba u radnom sporu podnosi u roku od 60 dana primenjuje se i radnom sporu za utvrđenje postojanja radnog odnosa (koji stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Rev2 2282/2023 od 28.11.2023. godine). Zbog toga je pogrešan stav izražen u prvostepenoj presudi donetoj u ovom postupku da tužba za utvrđenje radnog odnosa nije vezana za rok.

U konkretnom slučaju, kako je tužiocu prestao radni odnos kod tuženog 30.04.2017. godine istekom roka na koji je zaključen ugovor o radu (tj. poslednji u nizu sukcesivno zaključenih ugovora o privremenim i povremenim pslovima), a tužbu za utvrđenje da je kod tuženog zasnovao radni odnos na neodređeno vreme je podneo 04.07.2017. godine, to je drugostepeni sud u skladu sa navedenim odredbama, vodeći računa po službenoj dužnosti o blagovremenosti tužbe, pravilnom primenom člana 195. stav 2. Zakona o radu u vezi sa članom 294. stav 1. tačka 2. ZPP, odbacio tužbu kao neblagovremenu, uz ukidanje prvostepene presude. Zbog toga su neosnovani revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Iz navedenih razloga Vrhovni sud je na primenom odredbe člana 414. stav 1. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković