
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 503/2026
29.04.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Marka Vračevića, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Marka Vračevića - advokata Milana Latinovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Šapcu Kv 326/25 od 05.12.2025. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 2/26 od 26.02.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 29.04.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Marka Vračevića - advokata Milana Latinovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Šapcu Kv 326/25 od 05.12.2025. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 2/26 od 26.02.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Šapcu Kv 326/25 od 05.12.2025. godine ispravljena je pismeno izrađena presuda Višeg suda u Šapcu Kv 326/25 od 31.10.2025. godine i to tako što u izreci odluke umesto visine jedinstvene kazne zatvora u trajanju od „3 (tri) godine i 3 (tri) meseca“ treba da stoji visina jedinstvene kazne zatvora u trajanju od „6 (šest) godina i 3 (tri) meseca“. U svemu ostalom navedena presuda je ostala neizmenjena.
Rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 2/26 od 26.02.2026. godine odbačena je kao neblagovremena žalba branioca okrivljenog izjavljena protiv presude Višeg suda u Šapcu Kv 326/25 od 31.10.2025. godine. Istim rešenjem odbačena je kao nedozvoljena žalba branioca okrivljenog, izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Šapcu Kv 326/25 od 05.12.2025. godine.
Branilac okrivljenog Marka Vračevića - advokat Milan Latinović podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP i povrede odredbe člana 431. i 465. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijana rešenja i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, koja postoji ako je presudom povređena odredba člana 453. ZKP, a u konkretnom slučaju zahtev za zaštitu zakonitosti je podnet protiv pravnosnažnih rešenja kojima je odlučivano o ispravci presude i o žalbi na navedeno rešenje, a kojim odlukama se ne može učiniti navedena povreda zakona, pa je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Pored navedenog, branilac navodi da sud nije mogao da na osnovu člana 431. ZKP menja presudu u pogledu jedinstvene kazne zatvora, posebno ne na taj način i po pravnosnažnosti iste, jer se izmena jedinstvene kazne zatvora ne može smatrati bilo kakvom očiglednom omaškom ili greškom u pisanju. Takođe, drugostepeni sud je svojom odlukom da se izjavljena žalba odbaci pogrešno primenio stav 2. umesto stava 1. člana 465. ZKP, koji propisuje da se žalba može uvek izjaviti kada nije izričito određeno da nije dozvoljena, a u konkretnom slučaju žalba nije podneta protiv rešenja donesenog u istrazi i u postupku optuženja, kada bi mogao da se primeni član 465. stav 2. ZKP.
Kako povrede odredbe člana 431. i 465. ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog Marka Vračevića i u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Dakle, povrede odredbe člana 431. i 465. ZKP nisu propisani kao zakonski razlozi zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, ali isti mogu eventualno podneti inicijativu Vrhovnom javnom tužiocu za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, u skladu sa ustavnim pravom podnošenja predloga državnim organima (član 56. Ustava Republike Srbije).
Sa iznetih razloga, a na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Marka Vračevića - advokata Milana Latinovića odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Vesna Zarić, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
