Rev 13633/2024 3.1.2.3.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13633/2024
25.12.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marjana Antonijević, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., VV iz ... i Direkcije za gradsko građevinsko zemljište i izgradnju Beograd, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6380/23 od 17.01.2024. godine, u sednici održanoj 25.12.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6380/23 od 17.01.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 492/20 od 30.01.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je ništav Ugovor o naknadi za utvrđivanje građevinskog zemljišta za dogradnju i nadziđivanje stambenog objekta spratnosti Su+Pr+2 u cilju formiranja stambenog prostora – osam stambenih jedinica u ulici ... br. ... u ..., na delu kp .../... KO ..., br. 13844/22686-2-II-3 zaključen 16.03.2010. godine između tužioca i tuženih. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati 37.975,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6380/23 od 17.01.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešene primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane odluke primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23), Vrhovni sud je ocenio da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. sav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, Stambena zgrada u ulici ... br. ... u ... zaključila je sa tužiocem i tuženima BB i VV, u svojstvu investitora, Ugovor o regulisanju međusobnih odnosa overen u Prvom opštinskom sudu u Beogradu Ov .../... od 18.04.2000. godine sa Aneksom I overenim u Prvom opštinskom sudu u Beogradu Ov .../... od 10.03.2009. godine i Aneksom II ugovora overenim u Prvom opštinskom sudu u Beogradu Ov .../... od 07.08.2009. godine, kojim je ta stambena zgrada ustupila investitorima pravo na nadziđivanje postojećeg stambenog objekta spratnosti Su+Pr+2 radi formiranja osam stambenih jedinica sve u ulici ... br. ... u ... na delu kp .../... KO ... . Tužilac i tuženi BB i VV podneli su Odeljenju građevinskih i stambenih poslova Uprave gradske opštine Palilula u Beogradu zahtev za izdavanje odobrenja za izvođenje radova na nadziđivanju postojećeg stambenog objekta na delu kp .../... KO ... u ulici ... br. ... u ..., na osnovu kog im je rešenjem tog odeljenja od 22.12.2009. godine izdato odobrenje za izvođenje radova nadogradnje postojećeg stambenog objekta. Specijalnim punomoćjem overenim pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu I/2 Ov .../... od 28.12.2009. godine tužilac, tuženi BB i tužena VV ovlastili su GG da može da zaključi ugovor sa tuženom radi regulisanja naknade u vezi nadogradnje objekta u ulici ... br. ..., kao i eventualno anekse ugovora, iste overi pred nadležnim sudom u Beogradu i potpiše sve potrebne menice, pri čemu to punomoćje važi isključivo za sklapanje ugovora sa tuženom Direkcijom i u druge svrhe se ne može koristiti. Tužena Direkcija je sa tužiocem, tuženim BB i tuženom VV, kao investitorima koje je po specijalnom punomoćju zastupao GG, zaključila ugovor 13844/22686-2-II-3 od 16.03.2010. godine čiji je predmet naknada za uređenje građevinskog zemljišta za dogradnju, nadziđivanje stambenog objekta u cilju formiranja stambenog prostora kojim je u članom 2. obračunat ukupan iznos naknade za uređivanje građevinskog zemljišta, a članom 3. ugovorena isplata naknade na rate od strane investitora prema označenoj dinamici, a članom 4. ugovorena obaveza investitora dostave tri blanko menice kao instrumenta obezbeđenja plaćanja. Ugovorom o regulisanju međusobnih odnosa overenim pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu Ov br. .../... od 10.05.2010. godine, zaključenim između tuižoca u svojstvu investitora i Privrednog društva „Holger“ d.o.o. Beograd u svojstvu suinvestitora, čiji je zastupnik direktor GG, suinvestitor je preuzeo sve obaveze u pogledu troškova izmirenja duga iz ugovora 13844/22696-2-II-3 od 16.03.2010. godine.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev za utvrđenje ništavosti Ugovora o naknadi za utvrđivanje građevinskog zemljišta za dogradnju i nadziđivanje stambenog objekta spratnosti Su+Pr+2 u cilju formiranja stambenog prostora – osam stambenih jedinica u ulici ... br. ... u ... na delu kp .../... KO ... br. 13844/22686-2-II-3 zaključenog 16.03.2010. godine između tuženih i tužioca primenom odredbi Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“ 47/03, 34/06) i Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“ 72/09 i 81/09)., uz zaključak da ugovor nije zaključen suprotno navedenim imperativnim propisima.

Revizija neosnovano osporava pravilnost primene materijalnog prava.

Zakon o obligacionim odnosima članom 84. stavom 1. propisuje da se ugovor kao i drugi pravni posao može preduzeti i preko zastupnika, dok stavom 2. da se ovlašćenje za zastupanje zasniva se na zakonu, opštem aktu pravnog lica, aktu nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoćje). Član 85. istoga zakona propisuje da ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovlašćenja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu (stav 1.). Prema članu 87. istog Zakona propisano je da kad zastupnik prekorači granice ovlašćenja, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri prekoračenje (stav 1.); Član 89. istog zakona propisuje da je punomoćje ovlašćenje za zastupanje koje vlastodavac pravnim poslom daje punomoćniku (stav 1.), da postojanje i obim punomoćja su nezavisni od pravnog odnosa na čijoj je podlozi punomoćje dato (stav 2.) i da punomoćnik može biti i pravno lice (stav 3.). Članom 91. istog zakona propisano je da punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašćen (stav 1.); punomoćnik kome je dato opšte punomoćje može preduzimati samo pravne poslove koji dolaze u redovno poslovanje (stav 2.); posao koji ne dolazi u redovno poslovanje može punomoćnik preduzeti samo ako je posebno ovlašćen za preduzimanje tog posla, odnosno vrste poslova među koje on spada (stav 3.); punomoćnik ne može bez posebnog ovlašćenja za svaki pojedini slučaj preuzeti meničnu obavezu, zaključiti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o izbranom sudu, kao ni odreći se nekog prava bez naknade (stav 4.).

Imajući u vidu navedeno, i po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nema prekoračenja granica ovlašćenja punomoćnika GG prilikom zaključenja ugovora sa tuženom Direkcijom od 16.03.2010. godine u smislu člana 87 stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, jer je GG tom prilikom postupao u granicama ovlašćenja datih specijalnim punomoćjem od strane tužioca i tuženih BB i VV kao vlastodavaca. Naime, sadržina ugovora o plaćanju naknade za uređenje građevinskog zemljišta je određena imperativnim odredbama Zakona o planiranju i izgradnji dok se visina te naknade obračunava na osnovu važeće Odluke o merilima za utvrđivanje naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta, pa kod takvog stanja a polazeći od sadržine ovlašćenja iz datog specijalnog punomoćja od 28.12.2009. godine nema nejasnoća da je GG navedeni ugovor sa tuženom Direkcijom zaključio istupajući u ime i za račun vlastodavaca, pa time i tužioca, u obimu datih ovlašćenja iz specijalnog punomoćja, u smislu člana 26., 84., 85., i 91 Zakona o obligacionim odnosima.

Suprotno navodima revizije, obaveza plaćanja naknade za uređenje građevinskog zemljišta je zakonska obaveza investitora (odnosno solidarna zakonska obaveza suinvestitora), zbog čega postoji i zakonska obaveza (su)investitora da sa Direkcijom zaključi ugovor u pogledu visine i načina ispunjenja te obaveze, što proizlazi iz imperativnih odredaba Zakona o planiranju i izgradnji. Pri tom, reč je o pravnom poslu koji (su)investitori mogu zaključiti preko za to ovlašćenog punomoćnika u kom slučaju dejstva tog zastupanja neposredno obavezuju ugovorače, (su)investore kao vlastodavce i Direkciju. Kako je prilikom zaključenja navedenog ugovora punomoćnik ovlašćeno i u skladu sa imperativnim propisima legitimisao tužioca pred tuženom Direkcijom u svojstvu suinvestitora i u njegovo ime i za njegov račun ovlašćeno ustanovio solidarnu obavezu plaćanja naknade za uređenje građevinskog zemljišta (pored i zajedno sa tuženima), prihvatio obračunatu visinu te obaveze i ugovorio način njenog ispunjenja, kao i obavezu meničnog plaćanja, s obzirom da su mu takva ovlašćenje izričito data overenim specijalnim punomoćjem od 28.12.2009. godine, dejstva takvog zastupanja u pogledu ustanovljenih prava i obaveza neposredno obavezuju tužioca i tužene suinvestore kao vlastodavce prema tuženoj Direkciju i proizvode punovažno pravno dejstvo.

U smislu iznetog, ugovor od 16.03.2010. godine predstavlja punovažno zaključeni pravni posao, preko punomoćnika, koji je tužilac u obavezi da izvrši prema tuženoj Direkciji pod ugovorenim uslovima, pa je zaključenje ugovora o regulisanju međusobnih odnosa overenog pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu Ov br. .../... od 10.05.2010. godine, na čija pravna dejsta revizija ukazuje, bez uticaja na drugačije presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Ovo s toga jer navedeno može imati značaj samo na eventualni regresni zahtev tužioca u smislu člana 453. Zakona o obligacionim odnosima, u posebnoj parnici.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković