Kzz 227/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 227/2016
16.03.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Veska Krstajića, predsednika veća, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković, Zorana Tatalovića i Radmile Dragičević-Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene D.V., zbog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, adv. I.R., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K br. 12/14 od 02.06.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1089/15 od 10.11.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 16.03.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene D.V., adv. I.R., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K br. 12/14 od 02.06.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1089/15 od 10.11.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu K br. 12/14 od 02.06.2015. godine okrivljena D.V. oglašena je krivom zbog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 2. Krivičnog zakonika i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dve godine i šest meseci u koju joj je uračunato i vreme provedeno u pritvoru od 29.07. do 26.12.2013. godine. Na osnovu odredbe člana 87. KZ prema okrivljenoj je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta krivičnog dela, bliže navedenih u izreci prvostepene presude, dok je na osnovu odredbe člana 264. stav 1. u vezi člana 261. ZKP obavezana da plati sudski paušal u iznosu od 3.000,00 dinara, troškove krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 3.067,00 dinara koji se odnose na putne troškove svedoka i troškove dovođenja svedoka, a sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1089/15 od 10.11.2015. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljene D.V., a prvostepena presuda, potvrđena.

Protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K br. 12/14 od 02.06.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1089/15 od 10.11.2015. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljene D.V., adv. I.R., zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 492. stav 1. tačka 2) ZKP preinači obe nižestepene presude, tako što će okrivljenu D.V. osloboditi za krivično delo primanje mita iz člana 367. stav 2. KZ.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbe člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP, propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP, ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome, okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakona, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4. ZKP učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom. Branilac okrivljenog koji ima pravo da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti samo okrivljeni u smislu čl. 71. tačka 5. ZKP može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti isključivo iz razloga propisanih članom 485. stav 4. ZKP.

Prema navodima zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene D.V., ista - okrivljena je „osuđena zbog izvršenja krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 2. Krivičnog zakonika, i to bez dokaza“, pa je postupajući na taj način sud po stavu branioca „učinio povredu zakona iz člana 439. stav 1. ZKP jer je primenio zakon koji se nije mogao primeniti“.

Međutim, istaknutim navodima po oceni Vrhovnog kasacionog suda branilac okrivljene praktično ukazuje na tačku 2. člana 439. ZKP koja predstavlja dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti ali se isti uopšte ne obrazlaže već se navodi da je pravnosnažna presuda „morala biti izrađena u smislu odredbe člana 428. stav 8. ZKP (suprotno kojoj činjenično stanje uopšte nije utvrđeno, odnosno ogleda se u „običnom i bukvalnom pripisu izrečnog dela“. Na ovaj način se ukazuje na povredu člana 428. stav 8. ZKP, koja po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne predstavlja dozvoljen zakonski razlog zbog kojeg okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti u smislu člana 485. stav 4. ZKP, zbog čega je zahtev ocenjen kao nedozvoljen.

Imajući u vidu da je u podnetom zahtevu samo formalno označena povreda zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno (čl. 439. tačka 2) ZKP), a suštinski se ukazuje na nedozvoljeni razlog za podnošenje zahteva - član 428. stav 8. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik,                                                                      Predsednik veća-sudija,

Zorica Stojković,s.r.                                                                       Vesko Krstajić,s.r.