
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 511/2016
14.04.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Andrejević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilaca M.J., S.J. i D.J., svi iz L., čiji je punomoćnik V.D., advokat iz N., protiv tuženih Republike Srbije, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, JP „Dom“ iz L., čiji je zastupnik N.Đ. i LJ.J. iz S., sa nepoznatim prebivalištem, čiji je privremeni zastupnik J.Z., advokat iz L., radi utvrđivanja prava svojine, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1456/15 od 10.09.2015. godine, u sednici veća održanoj 14.04.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1456/15 od 10.09.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 8558/10 od 03.02.2015. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilaca i utvrđeno pravo svojine tužilaca na nepokretnostima bliže navedenim u tom stavu izreke, te su tužioci, kao pravni sledbenici sada pokojnog R.J. iz L., stekli pravo svojine po osnovu izvršene kupoporodaje po osnovu neoverenog ugovora – priznanice sa tuženom LJ.J. od 12.04.1983. godine, kao i na osnovu savesne državine i potpune rekonstrukcije lokala, što su tuženi dužni da priznaju tužiocima, kojima će ova presuda poslužiti kao osnov za uknjižbu prava vlasništva u katastru nepokretnosti u L.. Stavom drugim izreke usvojena privremena mera od 05.02.1998. godine koju je doneo Opštinski sud u Leskovcu u predmetu P 3824/97 po pravnosnažnom okončanju spora ostaje na snazi, a stavom trećim izreke su obavezani tuženi da tužiocima na ime troškova postupka isplate iznos od 319.300,00 dinara.
Apelacioni sud u Nišu je presudom Gž 1456/15 od 10.09.2015. godine preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev, ukinuo privremenu meru od 05.02.1998. godine, te obavezao tužioce da tuženoj Republici Srbiji naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 147.000,00 dinara, dok je u parnici tužilaca i tuženog JP „Dom“ iz L. odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Protiv pravnosnažne presude tužioci su izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 401. stav 2. tačka 5. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 125/04, 111/09) koji se primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11) u vezi sa članom 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 55/14), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP, revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijenog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Tužba u ovom sporu podneta je 15.10.1997. godine sa označenom vrednošću predmeta spora iznosom od 1.000,00 dinara koji je unet i u uvod prvostepene presude.
Imajući u vidu da je pobijana drugostepena presuda doneta 10.09.2015. godine, nakon stupanja na pravnu snagu Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 55/14), a da vrednost predmeta spora od 1.000,00 dinara očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija tužilaca nije dozvoljena.
Pri tome, dozvoljenost revizije protiv pravnosnažne odluke donete u drugom stepenu posle 31.05.2014. godine ceni se, osim u pogledu vrednosnog cenzusa, prema Zakonu o parničnom postupku koji je bio na snazi u vreme pokretanja parničnog postupka, iz kojih razloga je, nezavisno od činjenice da je presudom drugostepenog suda prvostepena presuda preinačena, revizija nedozvoljena u smislu Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 125/04 i 111/09), koji se u konkretnom slučaju primenjuje.
Iz navedenih razloga je Vrhovni kasacioni sud na osnovu odredbe člana 404. ZPP odlučio kao u izreci rešenja.
Predsednik veća – sudija
Snežana Andrejević,s.r.

.jpg)
