Kzz 922/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 922/2016
28.09.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog B.M., zbog krivičnog dela teškog dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog B.M. – advokata D.Đ., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Valjevu K br.234/15 od 06.04.2016. godine i Kv br.109/16 od 15.06.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 28. septembra 2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog B.M. – advokata D.Đ., podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Valjevu K br.234/15 od 06.04.2016. godine i Kv br.109/16 od 15.06.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Valjevu K br.234/15 od 06.04.2016. godine, delimično je uvažen zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka podnet od strane branioca okrivljenog B.M. – advokata D.Đ., pa su navedenom braniocu dosuđeni troškovi krivičnog postupka u iznosu od 47.250,00 dinara i određeno da se ovi troškovi imaju isplatiti na teret budžetskih sredstava suda u roku od 60 dana od dana pravnosnažnosti rešenja.

Rešenjem vanpretresnog veća Osnovnog suda u Valjevu Kv br.109/16 od 15.06.2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca po službenoj dužnosti okrivljenog B.M. – advokata D.Đ., izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Valjevu K br.234/15 od 06.04.2016. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac po službenoj dužnosti okrivljenog B.M. – advokat D.Đ., zbog povrede odredaba člana 261. stav 2. tačka 7. ZKP i odredaba Tarife o nagradama i naknada troškova za rad advokata, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijana rešenja tako što će usvojiti u celini zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka i braniocu po službenoj dužnosti okrivljenog B.M. – advokatu D.Đ. dosuditi iznos od 92.250,00 dinara uvećan za iznos sastava zahteva za zaštitu zakonitosti od 30.000,00 dinara – ukupno 122.250,00 dinara ili da ukine rešenje Kv 109/16 d 15.06.2016. godine i predmet vrati vanraspravnom krivičnom veću Osnovnog suda u Valjevu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog B.M. – advokata D.Đ., pa je našao:

Zahtev je nedozvoljen.

Odredbom člana 483. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom stava 3. istog člana propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.

Odredbama člana 74. ZKP određeno je i taksativno nabrojano devet procesnih situacija u kojima okrivljeni mora imati branioca i do kada. Odredbom člana 76. stav 1. ZKP određeno je da u tim procesnim slučajevima, ako okrivljeni ne izabere branioca ili bez njega ostane, branioca mu po službenoj dužnosti za dalji tok postupka, rešenjem postavlja javni tužilac ili predsednik suda.

Navedenim odredbama, po stavu Vrhovnog kasacionog suda, jasno je opredeljeno ne samo do kada okrivljeni mora imati branioca uopšte, već i do kada mora imati branioca koji mu je postavljen po službenoj dužnosti, a što je u konkretnom slučaju, imajući u vidu član 74. tačka 2) ZKP „ako se postupak vodi zbog krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora od osam godina ili teža kazna - od prvog saslušanja pa do pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka“.

Prema stanju u spisima, okrivljenom B.M. je rešenjem Osnovnog javnog tužioca Kt 201/15 od 09.02.2015. godine za branioca po službenoj dužnosti postavljen advokat D.Đ., na osnovu člana 76. stav 1. u vezi člana 74. tačka 2. ZKP, jer se krivični postupak vodio zbog krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora do 8 godina, za koje delo je predviđena obavezna odbrana. Presudom Osnovnog suda u Valjevu K br.234/15 od 06.04.2016. godine, okrivljeni je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela teškog dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. uvezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz izrečenu meru bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 8 meseci. Ova presuda je rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.244/16 od 10.03.2016. godine ukinuta samo u delu koji se odnosi na troškove postupka koje treba isplatiti braniocu po službenoj dužnosti okrivljenog B.M. – advokatu D.Đ., i u tom delu je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, nakon čega je Osnovni sud u Valjevu rešenjem K br.234/15 od 06.04.2016. godine delimično uvažio zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka branioca okrivljenog – advokata D.Đ. i dosudio mu troškove krivičnog postupka u iznosu od 47.250,00 dinara.

Dakle, u konkretnom slučaju, krivični postupak prema okrivljenom B.M. pravnosnažno je okončan donošenjem presude Osnovnog suda u Valjevu K br.234/15 od 24.09.2015. godine koja je postala pravnosnažna dana 10.03.2016. godine.

Imajući u vidu činjenicu da je zahtev za zaštitu zakonitosti podneo branilac koji je okrivljenog po službenoj dužnosti branio do glavnog pretresa zakazanog za 24.09.2015. godine, kada je okrivljeni angažovao izabranog branioca, zbog čega je advokat D.Đ. kao branilac po službenoj dužnosti razrešen, to ovaj branilac (iz člana 76. ZKP) u konkretnom slučaju advokat D.Đ., shodno odredbi člana 483. stav 3. ZKP, ne spada u krug lica koja mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, te je njegov zahtev u smislu navedene zakonske odredbe, nedozvoljen.

Ovo tim pre kada se ima u vidu da je odredbom člana 71. tačka 5. ZKP propisano da branilac ima pravo da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni, te činjenicu da je zahtev za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog – advokat D.Đ. podneo u svoju korist, iz razloga što pobijanim rešenjima nije u potpunosti rešen predmet zahteva za naknadu za zastupanje po službenoj dužnosti, a ne iz razloga što je pobijanim rešenjima učinjena neka povreda zakona na štetu okrivljenog.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, Vrhovni kasacioni sud doneo je odluku kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                                 Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica , s.r.                                                                                           Nevenka Važić, s.r.