Rev 101/2017 supužničko izdržavanje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 101/2017
25.01.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Branislave Apostolović, predsednika veća, Branka Stanića i Gordane Ajnšpiler Popović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je staralac BB iz ..., a njegov punomoćnik Zoran Lalković, advokat iz ..., protiv tužene VV iz ..., čiji je punomoćnik Branislav Petronijević advokat iz ..., radi izmene odluke o izdržavanju, odlučujući o reviziji stranaka izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 372/16 od 29.07.2016. godine, u sednici veća održanoj 25.01.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJAJU SE kao neosnovane revizije stranaka izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 372/16 od 29.07.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Jagodini P2 87/15 od 29.02.2016. godine, prvim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev i ukinuta obaveza tužioca od daljeg izdržavanja tužene iznosom od 15.500,00 dinara mesečno u roku od 15 dana. Drugim stavom je odlučeno da se menja presuda Osnovnog suda u Jagodini P2 206/13 od 25.04.2014. godine u delu koji se odnosi na obavezu izdržavanja tužioca prema tuženoj. Trećim stavom je odbijen kao neosnovan zahtev tužioca kojim je tražio da sud obaveže tuženu da mu plati iznos koji joj je neosnovano isplatio, na ime izdržavanja i na ime troškova izvršnih postupaka u kojima ih je naplatila od njega za period posle 21.11.2013. godine u ukupnom iznosu od 289.260,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 08.07.2015. godine pa do isplate. Četvrtim stavom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 372/16 od 29.07.2016. godine, u prvom stavu izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tužene i potvrđena prvostepena presuda. U drugom stavu izreke, odbačena je kao nedozvoljena žalba tužioca izjavljena protiv prvostepene presude u prvom stavu izreke.

Protiv drugostepene presude tužilac je izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavila tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/2011...55/2014) i utvrdio da revizije tužioca i tužene nisu osnovane.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu učinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se u revizijama pozivaju stranke.

Prema utvrđenim činjenicama, tužilac je presudom Osnovnog suda u Jagodini, Sudska jedinica u Svilajncu P2 195/10 od 29.06.2010. godine, obavezan da doprinosi izdržavanju tužene kao bivšeg supružnika mesečnim iznosom od 15.500,00 dinara, za period od 01.02.2010. godine, zaključno sa 22.04.2013. godine, a presudom Osnovnog suda u Jagodini P2 206/13 od 25.04.2014. godine, čija se izmena u ovom postupku traži, tužilac je prvim stavom izreke obavezan da doprinosi izdržavanju tužene mesečnim iznosom od 15.500,00 dinara počev od 23.04.2013. pa sve dok se ova odluka ne izmeni ili dok obaveza izdržavanja ne prestane po zakonu, zaključno sa 21.11.2016. godine, drugim stavom je odlučeno da se tom presudom produžava obaveza tužioca iz ove parnice, da izdržava tuženu, koja je bila ograničena do 22.04.2013. godine. Dalje je utvrđeno da je u vreme donošenja navedene presude, tužena bila a i sada je vlasnik stana u kome živi sa udelom od 14%, zatim garsonjere u ..., površine 25 m2, i kuće u ... sa udelom od 7%, te da je bolesna ima šećernu bolest, visok krvni pritisak. Ocenjujući navedene činjenice, prvostepeni sud je prilikom donošenja prethodnih presuda, zaključio da tužena ima pravo na izdržavanje od tužioca kao bivšeg supružnika, s obzirom na to da su ispunjeni uslovi iz člana 151. stav 1. Porodičnog zakona. Visinu obaveze od 15.500,00 dinara je utvrdio na osnovu kriterijuma propisanih članom 160. Porodičnog zakona. Po donošenju prethodnih presuda tužena je stekla pravo na starosnu penziju u mesečnom iznosu od 13.000,00 dinara.

Odredbom člana 167. stav 2. tačka 1. propisano je da izdržavanje prestaje kada poverilac izdržavanja stekne dovoljno sredstava za izdržavanje osim ako poverilac izdržavanja nije maloletno dete.

Imajući u vidu utvrđene činjenice da tužena od 21.11.2013. godine prima penziju u mesečnom iznosu od 13.000,00 dinara a da je tužilac doprinosio njenom izdržavanju sa iznosom od 15.500,00 dinara mesečno, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je tužena stekla dovoljno sredstava za izdržavanje i pravilno su odlučili kada su usvojili tužbeni zahtev tužioca i ukinuli tužiočevu obavezu da plaća nadalje izdržavanje tuženoj u iznosu od 15.500,00 dinara.

Obaveza tužioca da izdržava tuženu prestaje danom donošenja prvostepene presude, kako to pravilno zaključuje drugostepeni sud.

Neosnovano u reviziji tužena ističe da njena penzija nije dovoljna za zadovoljenje njenih osnovnih životnih potreba, naročito za podmirivanje troškova lečenja i režijskih troškova. Nižestepeni sudovi su pravilnom primenom odredbe člana 167. stav 2. tačka 1. Porodičnog zakona zaključili da tužena ima dovoljno sredstava za svoje izdržavanje. Iz navedenih razloga, neosnovano u reviziji tužena pobija nižestepene presude zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Pravilna je odluka nižestepenih sudova, kojom je odbijen tužbeni zahtev tužioca za isplatu iznosa od 289.260,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 08.07.2015. godine. Navedeni iznos tužilac je platio na osnovu pravnosnažnih sudskih odluka, te kako je obaveza tužioca da doprinosi izdržavanju tužene prestala donošenjem prvostepene presude, to nisu ispunjeni uslovi iz člana 210. Zakona o obligacionim odnosima, na osnovu kojih bi tužena bila u obavezi da navedeni iznos vrati tužiocu.

Iz navedenih razloga, neosnovano revizijom tužilac pobija nižestepene presude zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je cenio ostale navode u revizijama stranaka pa je našao da su bez uticaja na pravilnu odluku nižestepenh sudova.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić