Rev 1596/2017 medijsko pravo; naknada nematerijalne štete zbog objavljivanja informacije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1596/2017
02.11.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Dušan Stojković, advokat iz ..., protiv tuženih Privrednog društva ''VV'' sa sedištem u ..., GG iz ... i DD iz ..., čiji su zajednički punomoćnici Goran Draganić, Aleksandar Dojčinović i Predrag Avramović, advokati iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 71/17 od 26.04.2017. godine, u sednici održanoj 02.11.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 71/17 od 26.04.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P3 315/14 od 07.12.2016. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca AA pa su obavezani tuženi da tužiocu AA na ime naknade nematerijalne štete zbog objavljivanja netačne, nepotpune i neproverene informacije solidarno isplate iznos od 100.000,00 dinara sa zateznom kamatom propisanom Zakonom o zateznoj kamati počev od 07.12.2016. godine kao dana presuđenja do konačne isplate. Stavom drugim izreke, delimično je odbijen tužbeni zahtev tužioca AA kojim je tražio da se obavežu tuženi da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog objavljivanja netačne, nepotpune i neproverene informacije solidarno isplate iznos preko dosuđenog iznosa od 100.000,00 dinara do traženog iznosa od 1.000.000,00 dinara odnosno za još 900.000,00 dinara sa zateznom kamatom propisanom Zakonom o zateznoj kamati počev od dana presuđenja do konačne isplate. Stavom trećim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje BB, pa su obavezani tuženi da joj na ime naknade nematerijalne štete zbog objavljivanja netačne, nepotpune i neproverene informacije solidarno isplate iznos od 100.000,00 dinara sa zateznom kamatom propisanom Zakonom o zateznoj kamati počev od 07.12.2016. godine kao dana presuđenja do konačne isplate. Stavom četvrtim izreke, delimično je odbijen tužbeni zahtev tužilje BB da se obavežu tuženi da joj na ime naknade nematerijalne štete zbog objavljivanja netačne, nepotpune i neproverene informacije solidarno isplate iznos preko dosuđenog iznosa od 100.000,00 dinara do traženog iznosa od 1.000.000,00 dinara odnosno za još 900.000,00 dinara sa zateznom kamatom propisanom Zakonom o zateznoj kamati počev od dana presuđenja do konačne isplate. Stavom petim izreke, obavezani su tuženi da tužiocima naknade troškove parničnog postupka od 139.400,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž3 71/17 od 26.04.2017. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu P3 315/14 od 07.12.2016. godine u stavu prvom i trećem izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilaca AA i BB da se obavežu tuženi da im na ime naknade nematerijalne štete zbog objavljivanja netačne, nepotpune i neproverene informacije solidarno isplate iznose od po 100.000,00 dinara sa zateznom kamatom propisanom Zakonom o zateznoj kamati počev od 07.12.2016. godine kao dana presuđenja do konačne isplate. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržanog u stavu petom izreke pobijane presude tako što su obavezani tužioci da tuženima solidarno naknade troškove parničnog postupka od 116.500,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužioci su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi Privredno društvo je izdavač i osnivač javnog glasila koje se izdaje i štampa pod nazivom ''ĐĐ''. Tuženi GG je ... godine bio glavni i odgovorni urednik navedenog javnog glasila. Tužena DD je novinar ovog glasila. Dana ... godine u navedenom glasilu broj . na naslovnoj strani objavljene su informacije: '' ... Žestoka svađa, ... i ... raskinuli, na moru ga tešila ...'', dok je na strani .... i ... objavljen tekst pod naslovom: ''...'' kao i pod naslovom '' ... Na moru ga tešila ...'' u kome je naveden tekst bliže opisan u nižestepenim presudama.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključujući da su zbog informacija objavljenih u navedenom članku koje su neistinite, neproverene i netačne povređeni čast i ugled tužilaca, obavezao tužene na naknadu nematerijalne štete od po 100.000,00 dinara.

Suprotno, drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev u celosti, zaključujući da informacije koje su objavljene čak i pod pretpostavkom da su netačne, s obzirom na sadržinu informacija nisu podobne da povrede čast i ugled tužilaca jer nisu uvredljivog karaktera, niti su izrečene u nameri omalovažavanja tužilaca.

Stanovište drugostepenog suda je pravilno.

Prema članu 79. stav 1. Zakona o javnom informisanju i medijima dostojanstvo ličnosti lica na koje se odnosi informacija je pravno zaštićeno. Objavljivanje informacije kojom se vrši povreda časti, ugleda ili pijeteta, odnosno informacija koje lice prikazuje u lažnom svetlu pripisavanjem određenih osobina, nije dopušteno, ukoliko interes objavljivanja informacije ne preteže nad interesima zaštite dostojanstva i prava na autentičnost, a naročito ako se time ne doprinosi javnoj raspravi o pojavi, događaju ili ličnosti na koju se informacija odnosi.

Po članu 112. stav 1. istog zakona lice na koje se odnosi informacija čije je objavljivanje u skladu sa ovim zakonom zabranjeno, te koje zbog njenog objavljivanja trpi štetu ima pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u skladu sa opštim propisima i odredbama tog zakona, nezavisno od drugih sredstava pravne zaštite koja tom licu stoje na raspolaganju u skladu sa odredbama ovog zakona.

Imajući u vidu da ni tužilac u svom iskazu (ročište održano 25.12.2015. godine) ni EE (ročište održano 19.10.2015. godine) nisu sporili da su se upoznali u leto 2014. godine u vreme kada je tužilac AA boravio u ..., kao i da su se slikali i napravili selfi, informacija o ''društvu'' tužioca AA i EE nije netačna. Ostale informacije objavljene u tekstu tuženog koje u suštini sadrže prenošenje činjenica – ljubavna svađa, raskid, nečestitanje rođendana su prema iskazu tužene – novinara DD (ročište održano 11.04.2016. godine) objavljene prema izvoru bliskom AA i na osnovu pregleda društvenih mreža. Osim toga, čak i da su delovi teksta neistiniti (a istinitost nekih delova teksta poput razgovora između tužilaca i nisu mogli biti utvrđeni), tužioci, kao javne ličnosti, prisutni u medijima u rubrikama koje se tiču privatnog života, moraju biti tolerantniji na novinske tekstove u odnosu na anonimne ličnosti koje nisu u žiži javnosti.

Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić