
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 525/2018
08.05.2018. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog AA, advokata Sanje Stanković, podnetom protiv pravnosnažnog rešenja Višeg suda u Beogradu Kv br.479/18 od 05.03.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 08.05.2018. godine, doneo
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog AA – advokata Sanje Stanković, podnet protiv pravnosnažnog rešenja Višeg suda u Beogradu Kv br.479/18 od 05.03.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Beogradu Kpp br.276/17-Kv br. 479/18 od 05.03.2018. godine, odbijena je žalba branioca po službenoj dužnosti okrivljenog AA, advokata Sanje Stanković od 02.02.2018. godine izjavljena protiv rešenja sudije za predhodni postupak Višeg suda u Beogradu Kpp br. 276/17 od 19.01.2018. godine, kao neosnovana.
Protiv navedenog pravosnažnog rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac po službenoj dužnosti okrivljenog AA, advokat Sanja Stanković, zbog bitne povrde odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3. ZKP i povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev i preinači pobijano rešenje tako što će usvojiti žalbu branioca od 02.02.2018. godine i usvojiti zahtev branioca za naknadu troškova bliže navedenih u zahtevu za zaštitu zakonitosti.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog AA, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Odredbom člana 483. stav 1. ZKP, propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom stava 3. istog člana propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.
Odredbama člana 74. ZKP određeno je i taksativno nabrojano devet procesnih situacija u kojima okrivljeni mora imati branioca i do kada. Odredbom člana 76. stav 1. ZKP određeno je da u tim procesnim slučajevima, ako okrivljeni ne izabere branioca ili bez njega ostane, branioca mu po službenoj dužnosti za dalji tok postupka, rešenjem postavlja javni tužilac ili predsednik suda.
Navedenim odredbama, po stavu Vrhovnog kadacionog suda, tako je jasno opredeljeno ne samo do kada okrivljeni mora imati branioca uopšte, nego branioca koji mu je postavljen po službenoj dužnosti, a što je u konkretnom slučaju – okrivljenog AA, imajući u vidu odredbu člana 74. tačka 2. ZKP „ako se postupak vodi zbog krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora od 8 godina ili teža kazna – od prvog saslušanja pa do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka“.
Kako je u konkretnom slučaju krivični postupak prema okrivljenom AA pravosnažno okončan, a zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac koji ga je po službenoj dužnosti branio do pravosnažnog okončanja postupka koji se prema okrivljenom vodio zbog krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora od 3 do 12 godina, to ovaj branilac (iz člana 76.ZKP) iz iznetih razloga, a imajući u vidu odredbu člana 483. stav 3. ZKP ne spada u krug lica koja mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je njegov zahtev u smislu navedenih odredbi nedozvoljen.
Iz iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP odlučio kao izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Tatjana Milenković, s.r. Zoran Tatalović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić