
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 73/2017
27.12.2017. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Stamenić, advokat u ..., protiv tužene BB rođene BB1 iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Marković - Gašo, advokat u ..., radi utvrđivanja ništavosti ugovora o zajmu, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu broj Gž 2332/16 od 30.08.2016. godine, u sednici veća održanoj 27.12.2017. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu broj Gž 2332/16 od 30.08.2016. godine.
Tužiocu se ne dosuđuju troškovi odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Užicu broj P 35/15 od 10.05.2016. godine je usvojen tužbeni zahtev tužioca pa je utvrđeno da je ugovor o zajmu zaključen između tužene kao zajmodavca i tužioca kao zajmoprimca overen kod Osnovnog suda u Užicu pod brojem Ov1. ... od 07.08.2013. godine, ništav. Obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 380.200,00 dinara u roku od 15 dana sa zateznom kamatom počev od izvršnosti odluke o troškovima pa do konačne isplate. Zahtev tužioca prema tuženoj na ime troškova parničnog postupka za iznos od 84.600,00 dinara, kao i zahtev za zateznu kamatu na troškove dosuđene stavom dva izreke od presuđenja do izvršnosti odluke o troškovima je odbijen kao neosnovan.
Apelacioni sud u Kragujevcu je presudom br. Gž 2332/16 od 30.08.2016. godine odbio žalbu tužene kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
Protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog svih razloga iz člana 407. stav 1. tačka 4) Zakona o parničnom postupku.
Tužilac je dao odgovor na reviziju i postavio je zahtev za naknadu troškova sastava revizije.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/2011 i 55/2014), pa je ocenio da revizija tužene nije osnovana.
U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da je tužilac privatni preduzetnik i vlasnik dve ... radnje „VV“ u ... . Tužena je tužiočeva ćerka koja je nakon razvoda braka roditelja ostala da živi sa majkom. Tužilac je imao zdravstvenih problema usled kojih je 2007. godine operisan, a tada počinju i finansijski problemi na poslu. U periodu oporavka od operacije o tužiocu je brinula i negovala ga sestra sa kojom je zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju 10.03.2009. godine, overen u Opštinskom sudu u Bajinoj Bašti pod brojem R 1/09. Ovim ugovorom se tužilac kao primalac izdržavanja obavezao da kao vlasnik nepokretnosti upisanih u l.n. ... KO ... posle svoje smrti ostavi isključivo u svojinu i državinu svojoj sestri GG, davaocu izdržavanja, pod uslovom da ubuduće ona pomaže u vođenju poslova i održavanju ... radnje. Sestra tužioca, GG je izvršila zabeležbu ugovora o doživotnom izdržavanju 20.03.2014. godine. U intervalu od 2010. do 2013. godine ... radnja tužioca je bila u finansijskim problemima, bio je blokiran račun oko 8 meseci, postojao je neizmireni dug prema dobavljačima, Fondu za ravoj RS, poreskoj upravi, radnicima nisu isplaćivane plate, postojao je dug po osnovu doprinosa za obavezno i socijalno osiguranje, neplaćenih računi za struju i drugih komunalnih usluga. Tužena je od 2010. godine bila u emotivnoj vezi sa svedokom DD sa kojim se venčala u drugoj polovini 2013. godine. Svedok DD je 2011/2012 sa svojim kumom registrovao zalogaonicu u .. koja se bavi pozajmljivanjem novca trećim licima. U periodu.od 01.04.2013. godine do 07.06.2013. godine, tužena je vodila poslovanje ... – knjige, vršila je nabavku materijala i po dogovoru sa tužiocem sav dnevni pazar iz obe prodavnice zajedno sa izveštajima o pazaru, poslovođe su predavale tuženoj na ruke jer je tekući račun bio blokiran. Dok je tužena vodila radnju, radnicima je posle dužeg vremena isplaćena mesečna plata, a nabavljene su i sirovine za proizvodnju ... proizvoda. Na osnovu iskaza svedoka ĐĐ, vlasnika agencije koja je vodila knjige za ..., utvrđeno je da je tuženoj za dva meseca predato na ruke na ime dnevnog pazara oko 20.000 evra koje je ona ulagala u poslovanje ..., a delimično je to činila i svojim novcem. Tužilac i tužena nisu nikad izračunali da li je i koliko tužena uložila od svog novca u ..., koliko je tačno novca uzela od dnevnog pazara, a koliko je uložila u plaćanje računa ... .
Utvrđeno je da je 05.06.2013. godine zaključen ugovor o zajmu između zajmodavca „EE“ ... i tužioca kao zajmoprimca na iznos od 29.200 evra sa rokom vraćanja do 05.07.2013. godine, ali ukupnog duga od 33.142 evra. Tužilac je povodom tog ugovora podneo krivičnu prijavu. Drugi ugovor o zajmu zaključen je između tužene kao zajmodavca i tužioca kao zajmoprimca na iznos od 43.500 evra sa rokom vraćanja do 07.08.2013. godine. U članu tri ovog ugovora je navedeno da je zajmoprimac primio novac od zajmodavca. Potom je 12.03.2014. godine, zalagaonica „EE“ tužiocu ponudila ugovor o zajmu sa zalogom – zlatni predmeti i ostalo na iznos od 100.000,00 dinara, ali tužilac taj ugovor nije hteo da potpiše. Tužilac je po osnovu ugovora o zajmu na iznos od 43.500 evra dao založnu – hipotekarnu izjavu na nepokretnostima koje se vode pod brojem ... KO ... .
Kada je tužena prestala da vodi tužiočeve ... poslovanje je preuzela tužiočeva sestra GG koja je zajedno sa svojim suprugom izmirila sva dugovanja ..., kupila je auto za razvoz ..., dve mašine za sečenje ..., nabavila je sirovine. Sva ta ulaganja pretvorili su u dug tužioca prema suprugu tužiočeve sestre, ŽŽ u iznosu od 165.000 evra pa su 22.11.2013. godine zaključili i overili ugovor o zajmu, a 09.12.2013. godine zaključen je aneks ugovora o zajmu i overena je založna izjava kojom tužilac radi obezbeđenja vraćanja zajma dozvoljava upis hipoteke na svojoj nepokretnoj imovini upisanoj pod brojem ... KO ... (teret je upisan kod SKN 18.12.2013. godine).
Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su ocenili da je ugovor o zajmu zaključen između parničnih stranaka i overen 07.08.2013. godine čiji je predmet pozajmica 43.500 evra ništav, na osnovu člana 103. Zakona o obligacionim odnosima iz razloga što je utvrđeno da tužena nije tužiocu predala novac označen u ugovoru niti je pak tužilac taj iznos novca primio od tužene zbog čega nema dopuštenog osnova (osnov ne postoji) iz člana 51. i 52. Zakona o obligacionim odnosima.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da je ugovor o zajmu ništav, ali iz drugih razloga.
Odredbom člana 557. Zakona o obligacionim odnosima je propisano da se ugovorom o zajmu obavezuje zajmodavac da preda u svojinu zajmoprimcu određenu količinu novca ili kojih drugih zamenjivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati posle izvesnog vremena istu količinu novca odnosno istu količinu stvari, iste vrste i istog kvaliteta.
Ugovor koji su parnične stranke zaključili je prividan i zato nema dejstvo među ugovornim stranama (član 66.st. ZOO). U postupku je utvrđeno da tužena kao zajmodavac nije tužiocu predala 43.500 evra bez obzira na činjenicu što je to konstatovano u ugovoru o zajmu i što je tužilac dao i založnu izjavu na svojim nekretninama povodom ovog ugovora. Pravilno su nižestepeni sudovi cenili bitne činjenice vezane za finansijske mogućnosti tužene u vreme zaključenja ugovora, suprotno revizijskim navodima da je utvrđenje tih činjenica suvišno u ovoj parnici. Naime, utvrđeno je da je tužena u vreme zaključenja ugovora bila stara 20 godina i da je bila nezaposlena, da je stanovala sa majkom kao podstanar. U to vreme ona nije bila udata i neprihvatljive su njene tvrdnje da je taj novac bio zajednička ušteđevina sa momkom DD koji je tek kasnije postao njen suprug. Nižestepeni sudovi su uočili kontradiktornost u njihovim iskazima u vezi porekla novca, jer je svedok DD tvrdio da je deo novca pozajmio od sestre i kuma, a da je samo deo novca imao, dok je tužena tvrdila da su ona i njen momak DD od svoje ušteđevine pozajmili tužiocu 43.500 evra. Na zaključenje ovog prividnog ugovora su uticali nerešeni porodični odnosi. Saznanje tužene koja je jedino tužiočevo dete da je tužilac zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju sa svojom sestrom, što u osnovi nju lišava nasleđa za slučaj tužiočeve smrti je uzrokovalo pogoršanju njihovih odnosa. Tome je prethodila tužiočeva bolest, zapao je u finansijske probleme u pekarama koje je vodio zbog čega mu je bila potrebna pomoć pa je i tužena dva meseca vodila pekare, a potom je pekare preuzela njegova sestra koja se inače u vreme nasleđivanja pekara od pokojnih roditelja odrekla svoga dela u korist tužioca. Tužena nakon dvomesečnog rada u ... i kojoj su poslovođe iz dve ... na ruke predavali novac (20.000 evra) nije nikada tužiocu predala obračun utrošenog novca. Za rasvetljavanje njihovih međusobnih odnosa nije bez značaja ni činjenica što je tužilac prezentovao sudu i ugovor koji mu je zalagaonica, vlasništvo supruga tužene, ponudila na zajam 100.000 evra (12.03.2014. godine), a koju tužilac nije hteo da potpiše i što je između zalagaonice i tužioca 05.06.2013. godine zaključen ugovor o zajmu na iznos od 29.200 evra sa rokom vraćanja do 05.07.2013. godine, ali ukupnog duga od 33.142 evra. Tužilac je povodom tog ugovora podneo krivičnu prijavu. Tvrdio je da je bio prinuđen da ga potpiše kao i ovaj sporni sa ćerkom. Utvrđeno je da nije imao volju da zaključi ugovor o zajmu (novac nije primio) i zato taj ugovor ne važi odnosno nema nikakvo dejstvo.
Tužilja u reviziji daje svoju ocenu dokaza čime osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja što nije dopušten revizijski razlog (član 407. stav 2. ZPP).
Vrhovni kasacioni sud je cenio i ostale revizijske navode tužene pa je ocenio da oni nisu osnovani i odlučio je kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.
Tužiocu se ne dosuđuju troškovi sastava odgovor na reviziju jer ta parnična radnja nije bila nužna (čl. 154. st.1. ZPP).
Predsednik veća - sudija
Predrag Trifunović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić