Rev 3098/2019 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3098/2019
27.09.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić, Biserke Živanović, Božidara Vujičića i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., ..., čiji je punomoćnik Ružica Filipović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Visoki savet sudstva – Osnovni sud u Vranju, koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Leskovcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž br. 2701/18 od 15.04.2019. godine, u sednici od 27.09.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

I NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž br. 2701/18 od 15.04.2019. godine kao izuzetno dozvoljenoj.

II ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž br. 2701/18 od 15.04.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 br. 36/18 od 11.04.2018. godine, stavom prvim, drugim, trećim i četvrtim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 276/05 i to na ime glavnog duga po osnovu razlike neisplaćene i isplaćene zarade, neisplaćenog regresa, troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka, sve u iznosima bliže navedenim u ovim stavovima izreke sa pripadajućom kamatom. Stavom petim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž br. 2701/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena je prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, trećem i delu stava četvrtog izreke kojim je tužena obavezana da tužiocu isplati iznos od 5.405,00 dinara, sa kamatom počev od dana podnošenja tužbe, dok je u preostalom delu, odluka sadržana u četvrtom stavu izreke, u pogledu zakonske zatezne kamate, preinačena tako što je odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate za period od 21.02.2005. godine do 17.01.2018. godine.

Protiv drugostepene presude, zastupnik tužene je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužilja je dostavila odgovor na reviziju.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11, 55/14). Naime, nema razloga koji ukazuju na potrebu razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava. Rešenjima Apelacionog suda u Nišu na koja se u reviziji poziva, ukinute su prvostepene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Rešenja Višeg suda u Leskovcu, na koja se revizijom ukazuje, ne odnose se na isti činjenični i pravni osnov kao pobijano rešenje, s obzirom da se odnose na povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnim postupcima. Sentenca iz rešenja Vrhovnog kasacionog suda Ržg 1071/2015, na koju revizija ukazuje, odnosi se na naknadu materijalne štete po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, prema tada važećim odredbama Zakona o uređenju sudova, a ne na naknadu materijalne štete u parničnom postupku, koja je dosuđena primenom Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku i to u situaciji kada je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom predmetu u kome je izvršni dužnik društveno pravno lice, kao u konkretnom slučaju. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija tužene nije dozvoljena.

Tužbom od 18.01.2018. godine, tužilac je tražila naknadu materijalne štete u ukupnom iznosu od 170.139,72 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Budući da se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, radi se o sporu male vrednosti u smislu člana 468. stav 1. ZPP, a članom 479. stav 6. ZPP je propisano da revizija u sporovima male vrednosti nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić