
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5559/2019
22.01.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Branislava Bosiljkovića i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužioca AA iz …, čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz …, protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Sremskoj Mitrovici, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, radi naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gžrr 101/2019 od 23.10.2019. godine, u sednici održanoj 22.01.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gžrr 101/2019 od 23.10.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici Prr 116/19 od 07.06.2019. godine, odlučeno je o zahtevu za pravično zadovoljenje u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, koji je glavni zahtev. Stavom trećim izreke navedene presude odlučeno je o troškovima spora, tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova spora plati iznos od 59.400,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Viši sud u Sremskoj Mitrovici je presudom Gžrr 101/2019 od 23.10.2019. godine, preinačio prvostepenu presudu u pogledu glavnog tužbenog zahteva (u delu stava prvog izreke), kao i u delu odluke o troškovima spora (u preostalom delu stava prvog, stavu drugom i trećem izreke), tako što je dosuđeni iznos parničnih troškova od 59.400,00 dinara snizio na iznos od 23.400,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, a sa viškom zahteva od 129.015,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, zahtev tužioca je odbijen kao neosnovan. Obavezana je tužena da tužiocu isplati iznos od 4.320,00 dinara na ime troškova žalbenog postupka, dok je za razliku u iznosu od 10.080,00 dinara, zahtev tužioca odbijen kao neosnovan. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažnog rešenja o troškovima postupka donetog u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), ocenio da revizija tužioca nije izuzetno dozvoljena.
Primenom člana 404. stav 1. ZPP, posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404.stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj (član 404.stav 1. ZPP), jer se revizijom napada odluka o troškovima postupka koji obračun se vrši u svakoj parnici pojedinačno na osnovu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata i predstavlja činjenično pitanje svakog konkretnog spora.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2., u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog duga, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.
Imajući ovo u vidu, kao i da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv drugostepene odluke o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužioca, koje ne čini njegovo glavno potraživanje, to je i revizija nedozvoljena, saglasno članu 403., u vezi sa članom 28. stav 1. i članom 420. stav 6. ZPP.
Osim toga, u konkretnom slučaju revizija je isključena kao vanredni pravni lek protiv glavnog tužbenog zahteva kojim se traži pravično zadovoljenje u postupku za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, saglasno članu 27. stav 3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (''Službeni glasnik RS'' br. 40/15). Shodno tome, revizija nije dozvoljena ni protiv sporednog traženja, kao što su u konkretnom slučaju troškovi spora.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Jasminka Stanojević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić