Rev 473/2019 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 473/2019
12.12.2019. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., pravnog sledbenika pok. BB, biv. iz ..., koga zastupa Radoslav Radojičić, advokat iz ..., protiv tuženih VV i GG, obojice iz ..., koje zastupa punomoćnik Srđan Stajić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3674/18 od 24.10.2018. godine, u sednici veća održanoj 12.12.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacinog suda u Nišu Gž 3674/18 od 24.10.2018. godine, u stavu prvom izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Lebanu P broj 19/18 od 23.04.2018. godine, stavom prvim izreke, odbačena je tužba tužioca u delu zahteva kojim je tražio da se obavežu tuženi da mu na ime stvarne štete i izgubljene dobiti zbog onemogućavanja nesmetanog obezbeđivanja i sticanja prihoda od svojih kat. parcela bliže opisanih ovim stavom izreke, solidarno isplate po ovom osnovu i za period od 01.01.2012. do 31.12.2014. godine, godišnje po 100.743,92 dinara, odnosno ukupno 302.231,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 25.05.2017. pa do konačne isplate kao presuđena stvar. Stavom drugim, odbijen je precizirani tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obavežu tuženi da mu na ime stvarne štete i izgubljene dobiti zbog onemogućavanja nesmetanog obrađivanja i sticanja prihoda od svojih kat. parcela bliže opisanih ovim stavom izreke, solidarno isplate za period od 01.01.2010. do 01.01.2012. godine, godišnje po 100.743,92 dinara, odnosno ukupno 201.487,84 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 25.05.2017. pa do konačne isplate usled zastarelosti. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplate iznos od 62.790,00 dinara.

Apelacioni sud u Nišu je presudom Gž 3674/18 od 24.10.2018. godine, odbio kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio presudu Osnovnog suda u Lebanu P broj 19/18 od 23.04.2018. godine u prvom stavu izreke, kao i u stavu drugom izreke, za deo zahteva veći od dosuđenih 83.953,00 dinara pa do traženih 201.487,84 dinara. Stavom drugim, preinačio je prvostepenu presudu u delu stava drugog izreke, tako što je delimično usvojio tužbeni zahtev tužioca i obavezao tužene da tužiocu na ime stvarne štete i izgubljene dobiti zbog onemogućavanja tužioca da nesmetano obrađuje i stiče prihode od svojih katastarskih parcela bliže navedenih u izreci, solidarno isplate za period od 01.01.2010. do 01.01.2012. godine, godišnje po 41.976,56 dinara, odnosno ukupno 83.953,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.05.2017. pa do konačne isplate. Tuženi su obavezani da tužiocu na ime troškova parničnog postupka plate iznos od 101.380,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, kojom je pravnosnažno odbijen zahtev tužioca za naknadu štete, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i našao da revizija nije dozvoljena.

Prema noveliranom članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je sudu 10.03.2015. godine.

Imajući u vidu da se radi o imovinsko pravnom sporu koji se odnosi na potraživanje u novcu, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela u iznosu od 117.534,00 dinara, ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

U konkretnom slučaju delimično preinačenje prvostepene presude ne može se smatrati preinačenjem u smislu člana 403. sstav 2. ZPP, što znači da nije uvek dozvoljena revizija po ovom članu, u slučaju preinačenja prvostepene odluke od strane drugostepenog suda, već samo u situaciji kada je reviziju izjavila stranka kojoj je zbog preinačenja prvostepene presude protiv koje nije izjavila žalbu, njeno pravo uskraćeno, odnosno smanjeno. To ovde nije slučaj jer je reviziju izjavio tužilac po čijoj je žalbi preinačena prvostepena presuda i delimično odlučeno u njegovu korist (delimičnim usvajanjem zahteva), pa bi pravo na reviziju po osnovu ovog preinačenja mogli koristiti samo tuženi.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić