
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4580/2019
20.11.2019. godina
Beograd
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1711/13 od 09.05.2014. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1711/13 od 09.05.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju, Sudske jedinice u Preševu P 4144/12 od 24.09.2013. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu, isplati 400,00 dinara, na ime izvršenog veštačenja u predmetu P 253/05 sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12.02.2003. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da mu tužena na ime traženog iznosa od 400,00 dinara isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 30.09.2002. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac traženo da mu tužena isplati 200,00 dinara, na ime izvršenog veštačenja sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30.09.2002. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka i to na ime zastupanja od strane advokata iznos od 42.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.09.2013. godine do isplate i troškove na ime taksi za tužbu i odluku u iznosu od 3.800,00 dinara. Stavom petim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev kojim je tužilac tražio da mu tužena na ime dosuđenog iznosa od 3.800,00 dinara na ime takse na tužbu i odluku, isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 24.09.2013. godine do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, s obzirom da se revizijom osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava. Revizijom se ne ukazuje na drugačije odluke, a pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, pa ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom čl. 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade štete je podneta 11.12.2012. godine. Vrednost predmeta spora navedena u uvodu prvostepene presude je 600,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu, u kome vrednost predmeta spora, očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, što znači da se radi o sporu male vrednosti, u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužioca nedozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Bez obzira što je odluka preinačena, u kom slučaju bi po izmenjenom članu 403. stav 2. tačka 2. ZPP revizija bila uvek dozvoljena, u ovom slučaju revizija nije dozvoljena jer je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku koji reguliše postupak u sporu male vrednosti propisano da revizija u ovim slučajevima nije dozvoljena, pa specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 467. ZPP).
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić