Kzz 601/2020 odbija se; 439 t. 1); 2.4.1.22.1.2.1.

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 601/2020
17.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević Dičić, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Dragomira Milojevića, Miroljuba Tomića i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Miline Dorić, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu K 171/18 od 24.12.2018. godine i Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 58/19 od 14.01.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 17.09.2020. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Miline Dorić, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu K 171/18 od 24.12.2018. godine i Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 58/19 od 14.01.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu K 171/18 od 24.12.2018. godine okrivljena AA oglašena je krivom zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. Krivičnog zakonika, pa je osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 75.000,00 dinara, koju je dužna da plati u roku od 60 dana, računajući od dana pravnosnažnosti presude i istovremeno je određeno da će, ukoliko u ostavljenom roku ne plati novčanu kaznu, ista biti zamenjena kaznom zatvora, tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od 6 meseci.

Istom presudom, na osnovu člana 264. stav 1. Krivičnog zakonika obavezana je okrivljena, da sudu na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara i da privatnom tužiocu naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 35.480,00 dinara, sve u roku od 30 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 58/19 od 14.01.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene AA i prvostepena presuda, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podnela branilac okrivljene AA, advokat Milina Dorić zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud zatraži spise predmeta Osnovnog suda u Zrenjaninu K 171/18 i Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 58/19 i nakon savesne ocene iznetih navoda usvoji podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i donese presudu shodno članu 492. ZKP.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, je neosnovan.

Navodima podnetog zahteva branilac okrivljene ukazuje se da je u konkretnom slučaju krivični zakon povređen „jer nije primenjen onako kako glasi“, te se nadalje ističe da je okrivljena sa stanovišta odbrane svog prava, bez namere omalovažavanja, rekla za privatnog tužioca samo da poseduje elemente procesnog kverulanta – svadljivca, da se sadržina sporne izjave odnosi isključivo na izvesnu grupu građana i lekara koji su podnosili krivične prijave, te da za privatnog tužioca nije rekla da je lud ili glup, već da je vođa nekih ljudi, ali nije rekla da vođa ima te osobine.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.

Naime, kako je branilac navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude je dao jasne i dovoljne razloge za svoj zaključak da su u činjeničnom opisu radnje izvršenja okrivljene, datom u izreci prvostepene presude, navedene su sve činjenice i okolnosti koje čine zakonska obeležja krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. KZ, odnosno da se u radnjama okrivljene stiču svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela za koje je oglašena krivom u ovom krivičnom postupku (strana 2. poslednji stav i strana 3. stav 1. i 2. drugostepene presude), koje razloge Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i u smislu člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.

Naime, nasuprot navodima zahteva – da je sporna izjava data u odbrani svog prava, bez namere omalovažavanja privatnog tužioca, Vrhovni kasacioni sud nalazi da volja okrivljene da učini uvredu proizilazi iz opisa subjektivnog obeležja krivičnog dela, a stavom 4. člana 170. KZ predviđen je osnov isključenja postojanja ovog krivičnog dela, u situaciji kada je uvredljiva izjava data, između ostalog, u odbrani nekog prava i zaštiti opravdanih interesa, pod uslovom da se iz načina izražavanja ili drugih okolnosti vidi da to nije učinjeno u nameri omalovažavanja, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

Ostalim navodima zahteva branilac okrivljene ističe da dokazni postupak nije valjano sproveden, kao i da u izreci presude nije navedeno tačno vreme izvršenja krivičnog dela.

Kako se izloženim navodima zahteva ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, što u smislu člana 485. stav 4. ZKP ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, to Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene u ovom delu nije razmatrao.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                          Predsednik veća-sudija,

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                      Radmila Dragičević Dičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić