Rev 3922/2020 3.6.3; oblici diskriminacije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3922/2020
24.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Marinkov, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade štete zbog diskriminacije, odlučujući o revizijama tužioca i tužene izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1231/20 od 27.02.2020. godine, u sednici održanoj 24.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1231/20 od 27.02.2020. godine u delu stava 2. izreke, kojim je odbijen deo tužbenog zahteva tužilje za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga (578.000,00 dinara) počev od 16.11.2011. do 11.09.2019. godine.

USVAJA SE revizija tužene.

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 1231/20 od 27.02.2020. godine u delu stava 1. izreke i u delu stava 2. izreke, kojim je preinačena presuda Višeg suda u Beogradu P 1038/17 od 17.09.2019. godine, kojim je odlučeno o pripadajućoj kamati na iznos glavnog duga počev od 11.09.2019. godine do isplate, u stavu 3. i 4. izreke, kao i stav 1. izreke Višeg suda u Beogradu P 1038/17 od 17.09.2019. godine i stav 3. izreke, i ODBIJA tužbeni zahtev tužilje da se obaveže tužena da joj na ime materijalne štete isplati 578.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 11.09.2011. godine pa do isplate, kao neosnovan.

OBAVEZUJE SE tužilja da tuženoj na ime troškova postupka isplati iznos 141.000,00 dinara u roku od 15 dana po prijemu presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 1038/17 od 17.09.2019. godine, stavom 1. izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje i obavezana tužena da joj na ime materijalne štete isplati iznos od 578.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.11.2011. godine pa do isplate. Stavom 2. izreke, delimično je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se obaveže tužena da joj na ime naknade materijalne štete isplati iznos preko dosuđenog iznosa od 578.000,00 dinara, a do traženog iznosa od 14.926 američkih dolara u dinarskoj protivvrednosti sa zakonskom kamatom od 06.09.2011. godine do isplate, kao i iznos zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 578.000,00 dinara počev od 06.09.2011. do 16.11.2011. godine. Stavom 3. izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime troškova postupka isplati 343.100,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude, pa do isplate u roku od 15 dana.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1231/20 od 27.02.2020. godine, stavom 1. izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilje i tužene i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 1038/17 od 17.09.2019. godine u delu stava prvog izreke, kojim je obavezana tužena da tužilji na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 578.000,00 dinara i u stavu drugom izreke. Stavom 2. izreke, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu P 1038/17 od 17.09.2019. godine u preostalom delu stava prvog izreke, kojim je odlučeno o pripadajućoj kamati na iznos glavnog duga, tako što je obavezana tužena da na dosuđeni iznos na ime glavnog duga tužilji isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 11.09.2019. godine do isplate, u roku od 15 dana, dok je tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate počev od 16.11.2011. do 11.09.2019. godine odbijen kao neosnovan. Stavom 3. izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude i obavezana tužena da tužilji na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 412.475,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate u roku od 15 dana. Stavom 4. izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužilje i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena i tužilja su blagovremeno izjavile reviziju, tužilja pobijajući drugostepenu presudu u delu stava 1, u delu stava 2. i stavu 3. i 4. izreke, a tužena pobijajući drugostepenu presudu u delu stava 1, delu stava 2. i stavu 3. i 4. izreke zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 55/14) i utvrdio da je revizija tužilje neosnovana, dok je revizija tužene osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je završila osnovne studije i stekla diplomu Pravnog fakulteta Univerziteta UNION u Beogradu. Potom je primljena na master studije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Mičigenu SAD gde je kao redovan student pohađala jesenji i zimski semestar školske 2011/2012 godine. Dopisom od 18.02.2011. godine tužilja je obaveštena od strane službe za prijem Pravnog fakulteta Univerziteta u Mičigenu o procenjenim troškovima školarine i troškova za 2010/2011 školsku godinu kao i o posebnim troškovima života sa obaveštenjem da će odgovor u vezi sa „GROTIUS“ stipendijom dobiti naknadno. Dopisom dekana Pravnog fakulteta Univerziteta u Mičigenu 12.04.2011. godine tužilja je obaveštena da je odabrana za dobijanje „Mitchigen Grotius“ stipendije za školsku 2011/2012 godinu koja će pokriti sve troškove školarine i zakonom predviđene obavezne studentske takse. Cilj ovih sredstava je da budu dodatak svakom finansiranju koje student dobije iz drugih izvora, a ako student dobije bespovratna sredstva iz drugih institucionalnih izvora finansiranja, koja prelaze visinu troškova školovanja na master studijama prava naknada svakodnevnih troškova za život i putnih troškova „Mitchigen Grotius“, stipendija će biti umanjena za taj višak iznosa. Tužilji je „Mitchigen Grotius“ stipendija dodeljena u ukupnom iznosu od 49.740,38 dolara i istom su bili pokriveni celokupni troškovi studiranja i sve takse. Dana 13.06.2012. godine fond za mlade talente Republike Srbije doneo je odluku o raspisivanju konkursa za stipendiranje najboljih studenata završne godine studija prvog stepena studija i studenata drugog i trećeg stepena na univerzitetima zemalja članica EU i evropske asocijacije za slobodnu trgovinu „Efta“ i na vodećim svetskim univerzitetima za školsku 2011/2012 godinu. Tužilja je dana 02.08.2011. godine Ministarstvu omladine i sporta podnela prijavu na predmetni konkurs zajedno sa molbom koja se odnosila na razmatranje uslova broj 6 konkursa ali je njena prijava na konkursu „Fonda za mlade talente Republike Srbije“ za školsku 2011/2012 godinu odbačena, obzirom da nije ispunila uslov iz tačke 6. konkursa odnosno nije najmanje jednu godinu osnovnih studija završila na visokoškolskim ustanovama, čiji je osnivač Republika Srbija, te se našla na listi kandidata koji nisu ispunili jedan ili više uslova konkursa. Studenti koji su najmanje jednu godinu osnovnih studija završili na visokoškolskim ustanovama čiji je osnivač Republika Srbija bili su u prilici da ostvare navedenu stipendiju. Iznos spornih stipendija Fonda za mlade talente za predmetnu školsku godinu iznosio je ukupno 285.516.592,00 dinara (bruto) i bio je ravnomerno raspoređen među 413 kandidata. Uslove konkursa nije ispunilo još 77 kandidata dok je bilo predviđeno stipendiranje do 500 kandidata. Kandidati koji su postali stipendisti Fonda dobili su iznos od po 578.000,00 dinara. Tužilja je nakon odbačaja njene prijave postala korisnik direktnog subvencionisanog kredita u iznosu od 8.458 USA i direktnog nesubvencionisanog kredita u iznosu od 6.468 – ukupno 14.926 USA a koji je dodeljen od strane Ministarstva obrazovanja SAD-a.

Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, prvostepeni sud je našao da je tužilja od strane tužene diskriminisana. Ovo iz razloga što je tužilja ispunjavala sve uslove konkursa izuzev tačke 6. gde je bilo predviđeno da kandidat treba da ima završeno najmanje jednu godinu osnovnih studija na visokoškolskim ustanovama čiji je osnivač Republika Srbija, a propisivanjem tog uslova (tačke 6. Odluke Fonda za mlade talente RS) povređeno je načelo jednakih prava i obaveza. Na takav način prema tužilji je postupano diskriminatorski jer joj je neopravdano uskraćeno pravo koja su u istoj situaciji ostala dostupna drugim licima koja su završila jednu godinu na visokoškolskim ustanovama čiji je osnivač tužena. Kako su ostali kandidati dobili stipendiju u visini od 578.000,00 dinara, to je tužilja pretrpela štetu jer je prema redovnom toku stvari mogla očekivati da i ona dobije taj iznos, u čemu je onemogućena iz formalnih razloga propisanih odlukom Fonda za mlade talente Srbije, pa je sud u tom delu tužbeni zahtev usvojio i obavezao tuženu na isplatu iznosa od 578.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 16.11.2011. godine, dok je u preostalom delu tužbeni zahtev do traženog iznosa 14.926 američkih dolara u dinarskoj protivvrednosti kao i za zakonsku zateznu kamatu od 16.09.2011. godine do isplate i iznos zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 587.000,00 dinara počev od 16.09.2011. do 16.11.2011. godine odbio kao neosnovan.

Drugostepeni sud je prihvatio stanovište prvostepenog suda u pogledu osnovanosti tužbenog zahteva tužilje za iznos od 578.000,00 dinara nalazeći da je tužilji neopravdano uskraćeno pravo koje je u istoj situaciji bilo dostupno drugim licima koja su završila jednu godinu na visokoškolskim ustanovama čiji je osnivač tužena, te da je tužilja uskraćena za stipendiju i time trpi štetu u vidu izmakle koristi u iznosu od 587.000,00 dinara. Dobijanje stipendije od strane fakulteta „Mitchigen Grotius“ ne utiče na njeno pravo da ostvari stipendiju od strane Fonda za mlade talente a koju bi ostvarila da nije bila diskriminatorskog postupanja. Dobijanje tražene stipendije za mlade talente u iznosu koji su dobila 413 kandidata ne bi uticalo na umanjenje stipendije koju je tužilja dobila od „Mitchigen Grotius“ jer obzirom da iznos ne prelazi visinu troškova školovanja i života u toku tog školovanja. Drugostepeni sud je prihvatio i stanovište prvostepenog suda u pogledu neosnovanosti zahteva za veći iznos do 14.926 američkih dolara nalazeći da je taj iznos koji je vezan za troškove života u Americi van uzročnoposledične veze sa nastankom štete u konkretnom slučaju u pogledu kog dela iznosa je tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Međutim, drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu vezano za dosuđenu kamatu i odbio zahtev tužilje da se preko dosuđenog iznosa od 578.000,00 dinara do traženog iznosa od 14.926 američkih dolara plati zakonska zatezna kamata od 06.09.2011. godine do isplate, kao i zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos od 578.000,00 dinara od 06.09.2011. do 16.11.2011. godine.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da se pravno stanovište nižestepenih sudova u pogledu usvajajućeg dela zahteva ne može prihvatiti kao pravilno. Ovo iz razloga što je Fond za mlade talente Republike Srbije sprovodio konkursni postupak u skladu sa donetom odlukom koja ima karakter opšteg akta. Odluka je sadržavala uslove pod kojima neko lice može ostvariti pravo na stipendiju, a članom 6. pomenute odluke je bilo predviđeno da kandidat ima završenu najmanje jednu godinu osnovnih studija na visokoškolskim ustanovama čiji je osnivač Republika Srbija. Tužilja iako je ispunjavala ostale uslove nije ispunjavala taj uslov jer je sve četiri godine studija završila na Fakultetu UNION. Sprovođenjem naznačene odluke i uslova koji su propisani u odluci ne može se smatrati da je nedobijanjem stipendije tužilja diskriminisana. Ista bi bila diskriminisana da je neki od ostalih kandidata koji, takođe, nije ispunjavao taj uslov dobio stipendiju, što u ovom slučaju nije. S druge strane, ponašanje Fonda za mlade talente Republike Srbije u pogledu odlučivanja o podnetim prijavama za dodelu stipendija vezano za tužilju, ne može se podvesti ni pod jedan drugi element koji bi ukazivao na postojanje diskriminacije prema tužilji u postupku ostvarivanja prava na naznačenu stipendiju.

Vezano za odbijanje revizije tužilje, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je presuda drugostepenog suda u pogledu odlučivanja o tom delu zahteva pravilna a pravni razlozi dati u tom pogledu potpuno prihvatljivi. 

Imajući u vidu napred izneto na osnovu člana 414. stav 1. i člana 416. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Odluku o troškovima postupka sud je doneo na osnovu čl. 154, 155. i 164. ZPP. Tužilja nije uspela u sporu i shodno tome, ista je dužna tuženoj naknaditi troškove postupka koje je tužena imala za vođenje spora i to: za sastav jednog podneska iznos od 9.000,00 dinara, za zastupanje od strane zakonskog zastupnika tužene na osam održanih ročišta od po 10.500,00 dinara, za pristup zakonskog zastupnika tužene za dva neodržana ročišta po 6.000,00 dinara, za sastav žalbe na presudu 18.000,00 dinara, za sastav revizije na drugostepenu odluku 18.000,00 dinara, a što sve ukupno čini iznos od 141.000,00 dinara, a sve prema važećoj AT.

Predsednik veća sudija

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić