
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4317/2020
15.10.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Momčilović advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Smederevu Gž 554/2019 od 04.12.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 15.10.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Smederevu Gž 554/2019 od 04.12.2019. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Smederevu Gž 554/2019 od 04.12.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 864/14 od 26.09.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena na isplatu naknade štete u iznosu od 294.164,46 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 07.11.2013. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da na ime troškova parničnog postupka isplati tuženoj iznos od 6.080,00 dinara u roku od osam dana od dana prijema pisanog otpravka odluke.
Presudom Višeg suda u Smederevu Gž 554/2019 od 04.12.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 864/14 od 26.09.2017. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je, na osnovu člana 404. ZPP, blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Prema navedenoj odredbi revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija).
Podnetom tužbom tužilac traži da se tužena obaveže na naknadu nematerijalne štete koja mu je prouzrokovana u štetnom događaju, povodom kojeg je protiv njega bio pokrenut i vođen krivični postupak u kojem je doneta pravnosnažna presuda da se oslobađa od optužbe.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravna pitanja koja tužilac postavlja u reviziji nisu pitanja od opšteg interesa, niti su pitanja koja su od značaja za ravnopravnost građana. Ne postoji ni potreba za novim tumačenjem prava u pogledu odgovornosti tužene države za rad njenog organa - javnog tužilaštva koje je podnelo optužni akt i pokrenulo krivični postupak protiv tužioca koji je okončan pravnosnažnom oslobađajućom presudom zbog nedostatka dokaza da je tužilac kriv za krivično delo koje mu je bilo stavljeno na teret. Pokretanje krivičnog postupka protiv tužioca nije bilo smetnja da on naknadu nematerijalne štete nastale u štetnom događaju potražuje od drugog učesnika u saobraćajnom udesu, po osnovu njegove građanskopravne odgovornosti za štetu, u smislu 154. stav 1. i člana 178. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
S`toga je odlučeno kao u prvom stavu izreke.
Pobijanom drugostepenom presudom pravnosnažno je okončan postupak u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP. Odredbom člana 479. stav 6. tog zakona propisano je da protiv odluke drugostepenog suda (u postupku u sporu male vrednosti) nije dozvoljena revizija.
Iz tog razloga na osnovu člana 413. u vezi člana 479. stav 6. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Branislava Apostolović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić