
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1461/2020
23.12.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA i dr., zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Marine Đorđević, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K 331/18 od 14.05.2020. godine i Višeg suda u Vranju Kž1 152/20 od 22.09.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 23.12.2020.godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Marine Đorđević, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K 331/18 od 14.05.2020. godine i Višeg suda u Vranju Kž1 152/20 od 22.09.2020. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju K 331/18 od 14.05.2020. godine okrivljena AA oglašena je krivom zbog izvršenja krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1.KZ, za koje delo joj je izrečena uslovna osuda tako što joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ako okrivljena u roku proveravanja od jedne godine ne učini novo krivično delo. Okrivljena je obavezana na plaćanje troškova krivičnog postupka, a oštećeni su upućeni na parnični postupak radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva.
Presudom Višeg suda u Vranju Kž1 152/20 od 22.09.2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca, a presuda Osnovnog suda u Vranju K 331/18 od 14.05.2020. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljene AA - advokat Marina Đorđević, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) ZKP i 438. stav 2. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, te da ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje i odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.
Ukazujući na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) ZKP, branilac okrivljene u podnetom zahtevu ističe da je prvostepeni sud povredio objektivni identitet optužbe s obzirom da je dispozitiv optužnog akta izmenio na taj način što je izostavio radnje podstrekavanja, pa je okrivljenu osudio za teži oblik krivičnog dela, u odnosu na krivično delo zbog koje je krivični postupak pokrenut i vođen, čime je došlo do povrede odredbe člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP. Na taj način, činjenični opis u izreci presude nije ostao u granicama onih činjenica i okolnosti na kojima je zasnovana optužba, a imajući u vidu da je izostavljena čitava radnja izvršenja vezana za događaj koji se odigrao dana 21.08.2018. godine, sud je propustio da donese odluku u odnosu na deo optuženja koji se odnosi na dan 21.08.2018.godine i na taj način predmet optužbe nije u potpunosti rešio, čime je učinio povredu odredbe člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 420. stav 1. ZKP je propisano da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na delo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizilazi da između optužbe i presude mora postojati identitet i podudarnost u pogledu subjektivne i objektivne istovetnosti dela.
Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, navedenom izmenom činjeničnog opisa krivičnog dela iz optužnog akta Osnovnog javnog tužioca u Vranju Kt.br.553/18 od 03.10.2018. godine, sud nije povredio ni subjektivni, a ni objektivni identitet optužbe na štetu okrivljene AA. Ovo iz razloga što je u konkretnom slučaju okrivljena optužena da je izvršila produženo krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. u podstrekavanju u vezi člana 34. i 61. KZ, u čiji sastav su ulazile dve radnje izvršenja krivičnog dela, od čega je samo radnja od 21.08.2018. godine izvršena podstrekavanjem. Budući da radnja krivičnog dela od 21.08.2018. godine nije dokazana, to je sud istu izostavio iz činjeničnog opisa u izreci presude, dok je druga radnja – od 13.09.2018.godine ostala kao radnja izvršenja krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje je okrivljena oglašena krivom. Time što je sud okrivljenu, koja je optužena za produženo krivično delo koje se sastoji od dve radnje izvršenja oglasio krivom za isto krivično delo, koje se sastoji od samo jedne radnje izvršenja, sud je u potpunosti rešio predmet optužbe. Izostavljanje u izreci presude radnje krivičnog dela iz sastava produženog krivičnog dela koja nije dokazana ne predstavlja narušavanje identiteta optužnog akta, niti znači da predmet optužbe nije rešen, već predstavlja rešavanje optužbe shodno utvrđenom činjeničnom stanju, na način koji je povoljniji za okrivljenu, pa ne stoje navodi zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) ZKP.
To što je sud, preostalu radnju za koju je okrivljenu oglasio krivom, pravno kvalifikovao kao ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi člana 1. KZ, a ne kao isto delo izvršeno u podstrekavanju - u vezi člana 34. KZ ne znači prekoračenje optužbe, jer je činjenični opis te radnje u izreci presude isti kao u optužbi. S toga, imajući u vidu da sud nije vezan pravnom ocenom dela iz optužbe već njenim činjeničnim opisom, okrivljena u konkretnom slučaju nije osuđena za teži oblik krivičnog dela od onog navedenog u optužbi. Samim time nije ni povređena odredba člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP-a.
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA u ostalom delu je odbačen kao nedozvoljen, iz sledećih razloga.
Branilac okrivljene u zahtevu ističe i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, s obzirom da je izreka presude protivrečna sama sebi, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su nejasni i protivurečni sami sebi.
Navedena povreda ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, te je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljene u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nisu učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) ZKP na koje se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Marine Đorđević, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP zahtev, u odnosu na navedene povrede odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) i člana 485. stav 4. ZKP, zahtev odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Vesna Zarić,s.r. Nevenka Važić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić