Rev 1411/2020 3.1.2.22; zajam, kredit

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1411/2020
15.10.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Pejović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Stijelja, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenog protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5311/19 od 20.11.2019. godine, u sednici veća održanoj 15.10.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5311/19 od 20.11.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 464/15 od 06.12.2017. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P 464/15 od 25.12.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužilji isplati iznos od 57.410,00 evra, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 06.03.2015. godine do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 371.692,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5311/19 od 20.11.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 464/15 od 06.12.2017. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 464/15 od 25.12.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio blagovremenu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...87/18) i našao da revizija tuženog nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano je ukazivanje u reviziji na pogrešnu primenu pravila o pozivanju na raspravu i učinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 7. ZPP, budući da navedene povrede postupka ne predstavljaju revizijski razlog u smislu člana 407. stav 1. ZPP. Takođe, po oceni revizijskog suda, drugostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude ocenio sve bitne žalbene navode i o njima dao pravilne i jasne razloge koje prihvata i ovaj sud.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bivša tašta tuženom, koji je bio u braku sa tužiljinom ćerkom. U toku trajanja te bračne zajednice, u periodu od januara 2008. godine do septembra 2008. godine, tužilja je u više navrata pozajmljivala novac tuženom. Ukupan iznos pozajmice iznosi 58.410 evra, o čemu je sačinjena potvrda od 12.03.2010. godine, potpisana od strane tuženog, tužilje i njene ćerke kao svedoka, kojom je tuženi priznao postojanje duga u navedenom novčanom iznosu. Tuženi je 04.05.2010. godine vratio tužilji iznos od 1.000 evra i tom prilikom je sastavljena priznanica, takođe u prisustvu tužiljine ćerke kao svedoka. Tuženi je od tužilje primio opomenu pred utuženje dana 25.02.2015. godine, kojom je pozvan da u roku od 8 dana dobrovoljno izvrši svoju obavezu vraćanja zajma, ali kako tu obavezu nije izvršio, tužilja je podnela tužbu 18.03.2015. godine, zahtevajući vraćanje preostalog iznosa pozajmljenog novca u iznosu od 57.410 evra, sa zakonskom zateznom kamatom od 06.03.2015. godine, kao dana padanja u docnju.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtev, nalazeći da tuženi duguje tužilji novčana sredstva koja se tužbom potražuju.

Neosnovano se revizijom ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Članom 557. ZOO propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obavezuje da preda u svojinu zajmoprimcu određenu količinu novca ili drugih zamenjivih stvari a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati posle izvesnog vremena istu količinu novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i istog kvaliteta. Prema članu 562. stav 1. istog zakona, zajmodavac je dužan vratiti u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta. Kako je u postupku utvrđeno da su stranke bile u obligacionom odnosu, u kome je tužilja tuženom, u označenom periodu, sukcesivno pozajmljivala novac, u ukupnom iznosu od 58.410 evra, od čega je tuženi vratio samo 1.000 evra, jer iz priloženih pismenih dokaza - isprava, čije potpisivanje tuženi nije sporio, proizilazi osnov i visina tužiljinog potraživanja, nižestepeni sudovi su pravilno presudili kada su usvojili tužbeni zahtev tužilje i obavezali tuženog da joj na ime duga plati dosuđeni novčani iznos.

Navodima revizije kojima se ukazuje da nisu izvedeni svi predloženi dokazi čije izvođenje je određeno na pripremnom ročištu, kao i na pogrešnu ocenu izvedenih dokaza, osporava se utvrđeno činjenično stanje, što u smislu člana 407. stav 2. ZPP ne može biti revizijski razlog.

Vrhovni kasacioni sud je cenio i navode revizije da je u vreme izvršenih isplata novca od strane tužilje postojala bračna zajednica između njene ćerke i tuženog, te da oni kao supružnici mogu biti samo solidarno odgovorni za obaveze preuzete za podmirenje potreba zajedničkog života u braku. Međutim, ovi navodi revizije ocenjeni su neosnovanim, jer je materijalno pravo Porodičnog zakona koje reguliše odgovornost supružnika za obaveze, pravilno primenjeno. Prema članu 186. Porodičnog zakona, za sopstvene obaveze preuzete pre ili nakon sklapanja braka odgovara supružnik koji ih je preuzeo svojom posebnom imovinom, kao i svojim udelom u zajedničkoj imovini. Odredbom člana 187. stav 1. istog zakona, propisano je da za obaveze preuzete radi podmirenja potreba zajedničkog života u braku, kao i za obaveze koje po zakonu terete oba supružnika, odgovaraju supružnici solidarno svojom zajedničkom i posebnom imovinom, dok je stavom 2. ovog člana propisano da supružnik koji je iz svoje posebne imovine podmirio zajedničku obavezu ima pravo na naknadu od drugog supružnika srazmerno njegovom udelu u zajedničkoj imovini.

Pravilan je zaključak nižestepenih sudova da se u konkretnom slučaju radi o obligacionopravnom odnosu koji proizvodi pravno dejstvo samo između ugovarača, odnosno između tužilje i tuženog, po osnovu ugovora o zajmu, te da se radi o sopstvenoj obavezi koju je tuženi preuzeo u braku, za koju odgovara svojom posebnom imovinom, kao i svojim udelom u zajedničkoj imovini. Nema mesta primeni odredbe člana 187. stav 1. Porodičnog zakona, jer nije utvrđeno da se radi o obavezi koja je preuzeta radi podmirenja potreba zajedničkog života u braku, koje nastaju u vezi svakodnevnog zadovoljavanja potreba supružnika u pogledu stanovanja, ishrane, održavanja imovine i drugih potreba, na čemu je tuženi insistirao u toku postupka i na čemu zasniva revizijske navode. Takođe, ne radi se ni o obavezi koja po samom zakonu tereti oba supružnika.

Tuženi u toku postupka nije osporio potvrdu o prijemu novca od 12.03.2010. godine i priznanicu od 04.05.2010. godine, kojom je konstatovano da je vratio deo duga od 1.000 evra. Postojanje i visina dugovanja tuženog potvrđena je i iskazom svedoka koji je potvrdio postojanje obligacionog odnosa po osnovu zajma između stranaka, dok tuženi svoje navode tokom postupka nije potkrepio nijednim relevantnim dokazom, pre svega pismenim dokazima u vidu potvrde ili priznanice o vraćanju zajma, niti iskazima svedoka koji bi imali konkretnih i neposrednih relevantnih saznanja o okolnostima i svrsi u kojima su vršene isplate tuženom.

Osim toga, tuženi nije došao na ročište radi saslušanja u svojstvu stranke koje je održano 06.12.2017. godine, kao ni njegov punomoćnik, a pri čemu su o času i vremenu održavanja ročišta bili uredno obavešteni. Tuženi je uredno pozvan na sva ročišta, pa i za ročište radi saslušanja u svojstvu stranke, pa ne može sa uspehom isticati u reviziji da mu je propuštanjem suda onemogućeno da raspravlja pred sudom i iznese dokaze u prilog tvrdnji da ne duguje utuženi iznos, koji navodi nisu ni pravno ni činjenično utemeljeni.

Kako se ni ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, primenom člana 414. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić