
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2737/2019
08.10.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Pešić, advokat iz ..., protiv tuženog Privrednog društva „Securitas Services“ DOO Beograd, čiji su punomoćnici Relja Zdravković i Ana Arambašić, advokati iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 53/2019 od 20.06.2019. godine, u sednici održanoj 08.10.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 53/2019 od 20.06.2019. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 511/17 od 25.09.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog br. 14869 od 31.12.2016. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu br. 1180 od 01.08.2010. godine, da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad i prizna mu sva prava iz radnog odnosa u skladu sa zakonom i da mu naknadi troškove postupka. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 116.100,00 dinara sa kamatom.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 53/2019 od 20.06.2019. godine, odbijena je žalba tuženog kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Neosnovano se revizijom ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. Zakona o parničnom postupku, budući da pred drugostepenim sudom nije došlo do nepotpune ili pogrešne primene bilo koje od odredaba procesnog zakona koje su bile ili mogle biti od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog na određeno vreme na radnom mestu ... po osnovu ugovora o radu br. 1180 od 01.08.2010. godine, a aneksom ugovora o radu od 11.08.2011. godine zasnovao je radni odnos na neodređeno vreme. Rešenjem tuženog broj 14869 od 31.12.2016. godine, tužiocu je prestao radni odnos po sili zakona, jer je članom 8. Zakona o privatnom obezbeđenju zaposlenom zabranjeno da obavlja poslove na kojima radi, a ne može mu se obezbediti obavljanje drugih poslova kod poslodavca. Tužilac je rešenje primio 30.12.2016. godine. Obaveštenjem od 11.01.2016. godine o pravima i obavezama zaposlenih koji obavljaju poslove privatnog obezbeđenja kod poslodavca u vezi pohađanja stručne obuke, polaganje stručnog ispita i posedovanja odgovarajuće licence za vršenje poslova privatnog obezbeđenja u skladu sa Zakonom o privatnom obezbeđenju od 30.12.2015. godine, tuženi je upoznao tužioca sa odredbama navedenog zakona u pogledu obaveza sticanja licenci za obavljanje poslova privatnog obezbeđenja. Tužilac je obavešten je da će zaposlenima koji na dan 01.01.2017. godine ne budu posedovali odgovarajuću licencu u skladu sa ovim zakonom prestati radni odnos po sili zakona. Poslodavac je u obaveštenju propisao proceduru u vezi sa podnošenjem zahteva zaposlenog za pohađanje stručne obuke, iznošenja troškova pohađanja stručne obuke, kao i potrebna dokumenta koja se moraju priložiti. Navedeno je da zaposleni podnosi zahtev poslodavcu za uplatu troškova organizovanja sprovođenja stručnog ispita. Tužilac je primio obaveštenje 01.11.2016. godine. Pravilnikom o upućivanju zaposlenih na stručnu obuku i regulisanju troškova pohađanja stručne obuke i polaganju stručnog ispita za obavljanje poslova privatnog obezbeđenja br. 691/2/15 od 18.12.2015. godine, propisano je da počev od 01.01.2017. godine, svi zaposleni koji obavljaju poslove obezbeđenja moći će da obavljaju ove poslove ako ispune uslova u pogledu stručne spreme, ako polože stručni ispit i dobiju odgovarajuće licence za vršenje poslova obezbeđenja. Pravilnikom je propisano da će poslodavac omogućiti zaposlenom da pohađa stručnu obuku samo ukoliko ispunjava uslove za dobijanje određene licence za vršenje poslova privatnog obezbeđenja. Istim Pravilnikom je predviđeno da je zaposleni koji želi da pohađa stručnu obuku dužan da podnese zahtev najkasnije do 30.07.2016. godine. Pravilnikom je propisano da je zaposleni dužan da do 01.12.2016. godine dostavi poslodavcu licencu za vršenje poslova privatnog obezbeđenja koju izdaje nadležno ministarstvo u skladu sa Zakonom o privatnom obezbeđenju. Saslušan u svojstvu parnične stranke tužilac je naveo da licencu za obavljanje poslova fizičkog tehničkog obezbeđenja nije mogao da dobije jer nije imao treći stepen stručne spreme. Pre dobijanja obaveštenja o obaveznoj licenci, rečeno mu je da mora da reguliše stručnu spremu, kako bi mogao da pohađa kurs za dobijanje licence. Tužilac je smatrao da ga tuženi može rasporediti na radno mesto higijensko – tehnički poslovi, ali je tokom postupka utvrđeno da je ovo radno mesto bilo popunjeno. U trenutku prestanka radnog odnosa tužioca nije bilo upražnjenih radnih mesta na koje je mogao biti raspoređen.
Prema odredbi člana 176. stav 1. tačka 2. Zakona o radu, zaposlenom prestaje radni odnos nezavisno od njegove volje i volje poslodavca, ako mu je po odredbama zakona, odnosno po pravnosnažnoj odluci suda ili drugog organa zabranjeno da obavlja određene poslove, a ne može da mu se obezbedi obavljanje drugih poslova - danom dostavljanja pravnosnažne presude. Odredbom člana 88. Zakona o privatnom obezbeđenju („Službeni glasnik RS“ br.104 od 27.11.2013. godine), propisano je da fizička lica koja su u vreme stupanja na snagu ovog zakona zaposlena kod pravnih lica koja vrše poslove privatnog obezbeđenja u neprekidnom trajanju od najmanje pet godina mogu nastaviti rad, a zahtev za minimalnim stručnim obrazovanjem moraju ispuniti u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, pri čemu je lica koja na dan stupanja na snagu ovog zakona vrše poslove privatnog obezbeđenja moraju isputniti sve uslove propisane zakonom do 01.01.2017. godine.
Po stupanju na snagu Zakona o privatnom obezbeđenju, tužilac koji je obavljao poslove službenog obezbeđenja kod tuženog, bio je u obavezi da do 01.01.2017. godine ispuni uslove u pogledu posedovanja stručne spreme i pribavljanja licence. Tuženi poslodavac mu je to omogućio svojim Pravilnikom o upućivanju zaposlenih na stručnu obuku i regulisanju troškova pohađanja te obuke i polaganju stručnog ispita za vršenje poslova privatnog obezbeđenja. Tuženi je blagovremeno obavestio tužioca da je u obavezi da reguliše stepen stručne spreme, jer je III stepen stručne spreme uslov za pohađanje obavezne obuke. Kako tužilac nije ispunio uslove za pohađanje obuke u pogledu stručne spreme, nije polagao ispit i nije stekao licencu, nije bilo uslova za poništaj pobijanog rešenja.
Nisu od uticaja revizijski navodi da je tuženi tužiocu morao da ostavi otkazni rok od osam do 30 dana iz člana 189. Zakona o radu, jer odsustvo otkaznog roka ne utiče na zakonitost prestanka radnog odnosa po sili zakona. Zakon o privatnom obezbeđenju, kao poseban zakon, predviđa uslove za obavljanje poslova na kojima zaposleni radi, koje tužilac ne ispunjava. Tužilac nije imao potrebnu stručnu spremu za polaganje stručnog ispita za vršenje poslova službenog obezbeđenja, budući da nije imao treći stepen stručne spreme, a tuženi mu je i pored toga ponudio pohađanje stručne obuke i polaganje stručnog ispita, što tužilac nije ispunio. Kako je za obavljanje poslova fizičko tehničkog obezbeđenja neophodno postojanje licence, koju tužilac nije pribavio, a nije bilo slobodnih, nepopunjenih radnih mesta na koje je mogao biti raspoređen, zakonito mu je prestao radni odnos na osnovu člana 176. stav 1. tačka 2. Zakona o radu, zbog čega je pravilno odbijen tužbeni zahtev za poništaj osporenog rešenja.
Kako je tužiocu zakonito prestao radni odnos, tuženi nije u obavezi da ga vrati na rad, primenom člana 191. stav 1. Zakona o radu.
Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić