
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2350/2020
25.11.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Lazarević, advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ d.o.o. ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Jovanović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1033/2019 od 31.10.2019. godine, u sednici održanoj dana 25.11.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje AA iz ..., izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1033/2019 od 31.10.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 3149/2018 od 20.09.2018. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P 3149/2018 od 21.12.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje pa je tuženi obavezan da joj na ime naknade štete isplati iznos od 4.080.157,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 20.09.2018. godine, kao dana presuđenja, pa do isplate, dok je za višak u pogledu tražene zakonske zatezne kamate počev od 15.04.2014. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do 20.09.2018. godine, kao dana presuđenja, tužbeni zahtev tužilje odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, tužilja je obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 417.057,10 dinara.
Apelacioni sud u Nišu je presudom Gž 1033/2019 od 31.10.2019. godine, stavom prvim izreke, preinačio presudu Osnovnog suda u Nišu P 3149/2018 od 20.09.2018. godine tako da glasi: odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se tuženi obaveže da tužilji naknadi štetu u iznosu od 4.080.157,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 20.09.2018. godine, pa do isplate. Stavom drugim izreke, tužilja je obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 544.040,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni povreda iz stava 1. tog člana Zakona, pred drugostepenim sudom, koja bi mogla da utiče na donošenje zakonite i pravilne odluke.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su dana 18.03.2013. godine, zaključile ugovor o razmeni pokretnih stvari, tako što je tužilja, kao vlasnik autobusa, registarskih tablica ..., marke „...“, model ..., godina proizvodnje 2000., taj autobus zamenila za autobus vlasništvo tuženog, registarskih tablica ..., marke „...“, model ..., godina proizvodnje 1997. U članu 3. tog ugovora predviđeno je da tuženi daje tužilji svoj autobus, gore navedeni, čija je vrednost 25.000 evra, da ga nesmetano koristi u periodu od narednih deset meseci, odnosno do 10.04.2014. godine, kao zakupac i da obezbedi kompletnu dokumentaciju i dozvole za vršenje prevoza u zemlji i inostranstvu za taj autobus. Članom 4. ugovora, tuženi je tužilji garantovao za legalnost autobusa, a u članu 5. je ugovoreno da tuženi, nakon isteka roka zakupa, svoje vozilo prenese u vlasništvo fizičkom ili pravnom licu koje bude označila tužilja, s tim da ona izmiri sve eventualne kazne i razduži sve međunarodne dozvole. Tužilja je, autobus vlasništvo tuženog, koji je dobila po navedenom ugovoru, dala u zakup Samostalnoj autoprevozničkoj radnji „VV“, vlasnika GG, na osnovu ugovora o zakupu od 19.03.2013. godine, na period od 20.03.2013. godine do 19.01.2014. godine za zakupninu od 200.000,00 dinara mesečno. Predmetni autobus je oduzet od GG, na osnovu potvrde o privremeno oduzetim predmetima MUP-a RS, PU Niš broj PU-3005/13 od 19.08.2013. godine, jer su u saobraćajnu dozvolu bili uneti neistiniti podaci u pogledu godine proizvodnje. Do toga je došlo tako što je tužilja prijavila policiji činjenicu da autobus nije godište navedeno u saobraćajnoj dozvoli i nije model koji je tamo evidentiran, a to je saznala nakon što je autobus bio na popravci. Autobus je vraćen licu kome je oduzet prema potvrdi o vraćenim predmetima KU br. PU-3005/13 dana 18.03.2014. godine. Na osnovu rešenja Policijske uprave u Leskovcu, Odsek za upravne poslove broj 226-20404/14 od 22.12.2014. godine ponovljen je postupak upisa u jedinstveni registar vozila marke „...“, model ..., registarske oznake ..., registrovano na ime Privrednog društva „BB“ d.o.o. sa sedištem u ..., opština ..., sa brojem šasije ... i brojem motora ... . Poništeno je rešenje – saobraćajna dozvola izdata za to registrovano vozilo i od Privrednog društva „BB“ d.o.o. oduzeta je saobraćajna dozvola serijskog broja ..., registarske tablice ... i registraciona nalepnica broj ... . U obrazloženju je navedeno da je prilikom podnošenja zahteva za izdavanje saobraćajne dozvole i registracione nalepnice, odnosno upis vozila u jedinstveni registar, tom organu podnet zahtev – registracioni list koji sadrži netačne podatke o godini proizvodnje do kog je došlo pogrešnim uzimanjem datuma izdavanja holandske saobraćajne dozvole, 15.03.1998. godine, kao datuma godine proizvodnje. Naknadnim proverama je utvrđeno da je vozilo prvi put registrovano u Holandiji 15.03.1989. godine. Navedeno rešenje je poništeno rešenjem MUP-a RS, Direkcije policije, Uprave za upravne poslove u sedištu ministarstva 03/11-2 broj 226-1-209/15 od 17.04.2015. godine i predmet je vraćen istom organu na ponovni postupak i odlučivanje, tako da upravni postupak nije okončan i neizvesno je kada će biti, s obzirom na to da autobus fizički ne postoji na mestu gde je ostavljen na čuvanje. Predmetno vozilo ima originalne identifikacione oznake i ne potražuje se u inostranstvu. Prema nalazu veštaka ekonomsko-finansijske struke od 31.01.2016. godine, tužilja je pretrpela štetu u visini vrednosti autobusa od 25.000 evra, što prema srednjem kursu na dan 24.10.2016. godine iznosi 3.080.157,50 dinara i štetu zbog uskraćene zakupnine za period od 19.08.2013. godine do 18.01.2014. godine, u iznosu od 1.000.000,00 dinara.
Prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužilje i tuženog obavezao da joj naknadi štetu u iznosu od 4.080.157,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 20.09.2018. godine pa do isplate, u smislu odredbe člana 155, 189, 480. stav 1. i 2, 481, 482, 485, 508. i 553. Zakona o obligacionim odnosima. Zaključio je da je tuženi odgovoran za pravne nedostatke koji su se naknadno pojavili u smislu legalnosti autobusa koji je tužilji predao u zamenu za njen autobus, imajući u vidu da je saobraćajna dozvola delimično sadržala neistinite podatke.
Drugostepeni sud je, pobijanom odlukom, preinačio prvostepenu presudu i odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje, jer u konkretnom slučaju, od zaključenja i ispunjenja ugovora do donošenja prvostepene presude, nijedno treće lice nije ni na koji način, sudskim ili vansudskim putem, istaklo pravo na predmetno vozilo, u smislu odredbe člana 508. Zakona o obligacionim odnosima (zaštita od evikcije). Do pogrešnog upisa netačnog podatka o godini proizvodnje i modelu vozila došlo je pogrešnim uzimanjem datuma izdavanja holandske saobraćajne dozvole, a pogrešan upis godine proizvodnje vozila nema značaj pravnog nedostatka, jer to ne isključuje pravo na upotrebu vozila u javnom saobraćaju, pa zbog toga ne postoji pravni nedostatak na vozilu za koji bi odgovarao tuženi.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, odluka drugostepenog suda je pravilna.
Prodavac odgovara i za posebna ograničenja javno-pravne prirode koja kupcu nisu bila poznata, ako je on za njih znao, ili je znao da se mogu očekivati, a nije ih kupcu saopštio, shodno odredbi člana 514. Zakona o obligacionim odnosima.
Zakonik o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 55/14), na koji se pozvala Policijska uprava u Nišu, Odeljenje kriminalističke policije, pri privremenom oduzimanju predmetnog autobusa u potvrdi o privremeno oduzetim predmetima PU 3005/13 od 19.08.2013. godine i potvrdi o vraćenim predmetima od 18.03.2014. godine, privremeno oduzimanje predmeta propisuje u odredbi člana 147. stav 1. tako što će organ koji postupa privremeno oduzeti i obezbediti čuvanje predmeta koji se po Krivičnom zakoniku moraju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku.
Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima („Službeni glasnik RS“ br. 41/2009 ... 41/2018), ne propisuje mogućnost oduzimanja vozila, nego propisuje, u odredbi člana 278. stav 2. tačka 9. privremeno oduzimanje predmeta prekršaja tako što, shodno odredbi člana 295. stav 1. tog zakona, policijski službenik može u kontroli saobraćaja, odnosno u vršenju nadzora, radi dokumentovanja i dokazivanja prekršaja i drugih delikata, privremeno, a najduže 24 sata od učinioca prekršaja, odnosno drugog delikta, oduzeti ispravu podobnu za dokazivanje protivpravnog ponašanja.
U konkretnom slučaju, tužilja je štetu pretrpela jer nije bila u mogućnosti da predmetni autobus, koristi u svojstvu zakupca, u periodu od 19.08.2013. godine, kada je autobus oduzet licu kome ga je ona dala u zakup, do 18.01.2014. godine, kao i zbog činjenice da je tuženom, na ime zamene vlasništva na autobusima isplatila iznos od 25.000 evra, a da predmetni autobus više fizički ne postoji na mestu gde je ostavljen na čuvanje. Međutim, tuženi nije odgovoran za tu štetu, pa zbog toga nije ni dužan da je tužilji naknadi, pošto uzrok štete nije u njegovom činjenju ili propuštanju. Tuženi nije znao da su u saobraćajnu dozvolu za predmetni autobus uneti netačni podaci o godini proizvodnje i modelu, imajući u vidu da je autobus kupio od firme „DD“ iz ..., nakon čega ga je šest godina registrovao i koristio u javnom saobraćaju. Prema gore citiranim odredbama Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, nije bilo uslova za oduzimanje predmetnog autobusa u situaciji kada je tužilja policiji prijavila da saobraćajna dozvola sadrži netačan podatak o godini proizvodnje i modelu autobusa, pošto to nije razlog za vođenje krivičnog postupka, nego za izdavanje nove saobraćajne dozvole sa tačnim podacima o godini proizvodnje i modelu vozila. S tim u vezi, u rešenju Ministarstva unutrašnjih poslova RS, Upravi za upravne poslove koje je doneto dana 17.04.2015. godine pod brojem 03/11-2 broj 226-1-209/15, a kojim je poništeno rešenje Policijske uprave u Leskovcu broj 226-20404/14 od 22.12.2014. godine i predmet vraćen istom organu na ponovni postupak i odluku, navedeno je da, imajući u vidu činjenice: da predmetno vozilo ima originalne identifikacione oznake motora i šasije; da se vozilo ne potražuje u inostranstvu; da je proverom utvrđeno da je vozilo bilo registrovano u Holandiji pod registarskom oznakom ..., bilo je osnova da prvostepeni organ zatraži da žalilac u primerenom roku podnese zahtev za izdavanje nove saobraćajne dozvole zbog promene podataka o godini proizvodnje vozila, a ako žalilac, u ponovnom postupku, u primerenom roku podnese uredan zahtev za izdavanje nove saobraćajne dozvole i uz zahtev priloži dokaz o tehničkoj ispravnosti vozila, prvostepeni organ će obustaviti predmetni upravni postupak i za navedeno vozilo izdati novu saobraćajnu dozvolu u koju će upisati tačan podatak o godini proizvodnje vozila. Kako je do pokretanja upravnog postupka došlo na inicijativu tužilje u situaciji kada tuženi nije znao da su u saobraćajnu dozvolu uneti netačni podaci o godini proizvodnje i modelu predmetnog autobusa, te pošto nije postojao zakonski osnov za oduzimanje autobusa, za koji je postojala mogućnost registracije, shodno obaveštenju koje je Policijska uprava Leskovac pod brojem 226-20404/14 od 19.02.2018. godine dala po zahtevu tuženog, a vezano za postupak registracije predmetnog autobusa, sledi da nema uzročno posledične veze između postupanja tuženog i prouzrokovanja štete tužilji pa on nije dužan da tužilji naknadi predmetnu štetu.
Navodima revizije tužilje o tome da je nesporna činjenica da ona, počev od dana oduzimanja autobusa do dana donošenja rešenja MUP-a od 17.04.2015. godine, nije mogla da koristi autobus u saobraćaju ni u pravnom prometu i da zbog toga trpi štetu, ne dovodi se u sumnju pravilnost pobijane presude. Ovo zbog toga što je štetu dužan da nadoknadi onaj ko je drugome prouzrokuje, shodno odredbi člana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, a u ovom slučaju predmetnu štetu tužilji nije prouzrokovao tuženi, pa on nije ni dužan da joj je naknadi. Zbog toga, tužilja neosnovano u reviziji ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u izreci doneo primenom odredbe člana 414. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić