
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3509/2021
03.03.2022. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa Gordana Stevanović, advokat iz ..., protiv tuženih Gradske opštine Zvezdara - Beograd, koju zastupa Pravobranilaštvo te opštine, sa umešačem na njenoj strani Gradom Beogradom, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Beograda, BB iz ... i VV iz ..., čiji je punomoćnik Milka Ćalić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9215/19 od 03.12.2020. godine, u sednici održanoj dana 03.03.2022. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9215/19 od 03.12.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 9215/19 od 03.12.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena je presuda Višeg suda u Beogradu P br.752/16 od 20.06.2019. godine u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postpuka sadržano u stavu drugom izreke te presude u odnosu na tuženog VV, tako što je tužilja obavezana da njemu na ime naknade troškova (prvostepenog) postupka isplati 195.000,00 dinara. Stavom trećim izreke, tužilja je obavezana da ovom tuženom na ime naknade troškova drugostepenog postupka isplati iznos od 12.000,00 dinara, a stavom četvrtim je odbijen zahtev tužene Gradske opštine Zvezdara za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Ovom prvostepenom presudom, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud utvrdi da joj pripada pravo susvojine na 1143/1383 idealnih delova na stambeno poslovnom objektu u Beogradu ulica ... broj ... podignutom na kat. parceli br.7306/1 upisanom u LN br. ... KO ..., a da tuženoj Gradskoj opštini Zvezdara u Beogradu pripadne deo od 93/1383 idealnih delova, tuženoj BB udeo od 36/1383 idealnih delova, a tuženom VV udeo od 111/1383 idealnih delova što bi tuženi bili dužni priznati i trpeti da ova presuda služi kao osnov za upis prava susvojine u javne knjige o evidenciji i nepokretnosti. Stavom drugim izreke, tužilja je obavezana da na ime naknade troškova parničnog postupka isplati tuženoj Gradskoj opštini Zvezdara iznos od 249.750,00 dinara i tuženom VV iznos od 174.750,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev umešača Grada Beograda za naknadu troškova parničnog postupka.
Protiv navedene pravnosnažne presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 55/14, 87/18) Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.
Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, JP „Poslovni prostor Zvezdara“ kao zakupodavac, zaključio je ugovor o zakupu poslovnih prostorija 19.07.2004. godine sa „Ateljeom Stari Grad“ AD kao zakupcem, po kom ugovoru je zakupac primio u zakup poslovnu prostoriju u Beogradu u ulici ... broj ... u prizemlju, ukupne površine 93 m2, koja se sastoji od dve prostorije, uz obavezu plaćanja zakupnine. Istog dana je Upravni odbor JP „Poslovnog prostora Zvezdara“ doneo je odluku o davanju saglasnosti preduzeću „Atelje Stari Grad“ AD za privođenje zemljišta nameni u ulici ... br. ..., na kat. parceli 7306 KO ..., radi izgradnje objekta predviđenog regulacionim planom za tu lokaciju, pod uslovom da investitor pribavi potrebnu građevinsku dozvolu i da na predmetnoj lokaciji izgradi objekat, u čijem prizemlju treba da izgradi poslovni prostor najmanje u površini postojećeg poslovnog prostora čiji je zakupac, da novosagrađenu poslovnu prostoriju preda u državinu i na korišćenje JP „Poslovni prostor Zvezdara“ bez ikakve naknade, pribavi upotrebnu dozvolu za novoizgrađeni objekat, izvrši upis objekta u zemljišne knjige, a da za sve vreme dok predaje novoizgrađene poslovne prostorije plaća zakupninu u visini određenoj ugovorom. Te da pre podnošenja zahteva za izdavanje građevinske dozvole, sa JP „Poslovni prostor Zvezdara“, zaključi poseban ugovor o uređenju međusobnih odnosa vezanih za izgradnju objekata na predmetnoj lokaciji u skladu sa uslovima iz te saglasnosti. Na ovu odluku saglasnost je dao Izvršni odbor Opštine Zvezdara 25.10.2004. godine pod uslovom da ovo preduzeće prihvati između ostalog obavezu da o svom trošku u skladu sa glavnim projektom i odobrenjem za gradnju izgradi objekat u roku od 18 meseci od dobijanja građevinske dozvole i da u prizemlju novog objekta izgradi poslovni prostor površine koja odgovara površini sadašnjeg lokala najmanje 93 m2 i stambenu jedinicu površine najmanje 24,60 m2. Preduzeće „Atelje Stari Grad“ AD je sa Opštinom Zvezdara zaključilo sudski overeni ugovor o regulisanju međusobnih obaveza za poslovnu prostoriju u ulici ... broj ... od 26.10.2004. godine, kojim je konstatovano da je na navedenoj lokaciji regulacionim planom Opštine Zvezdara predviđena izgradnja novog poslovno stambenog objekta. Uslov da se taj objekat izgradi je da se poruše postojeći poslovni prostor površine 93 m2 čiji je zakupac preduzeće „Atelje Stari Grad“ na kojem pravo korišćenja ima Opština Zvezdara, a kojim upravlja JP „Poslovni prostor Zvezdara“, kao i stambeni prostor površine 10 m2 (soba – koja se vodi kao stambena jedinica). Članom 7 ugovora je predviđeno da ugovor stupa na pravnu snagu kada se pribavi saglasnost Republičke direkcije za imovinu, koja nije pribavljena. Pre zaključenja navedenog ugovora „Atelje Stari Grad“ AD kao investitor je sa tužiljom kao suinvestitorom zaključio ugovor o sufinansiranju zajedničke gradnje sudski overen 04.06.2004. godine, povodom rušenja postojećeg objekta u ulici ... broj ... i izgradnje novog na kat. parceli br.7306 KO ..., na kojem je predviđena izgradnja novog objekta spratnosti P+4 bruto građevinske površine 1.350 m2 sa podzemnim garažama i dozvoljenim odstupanjem +-10%, shodno izdatom aktu o urbanističkim uslovima. Konstatovano je da su vlasnici nekretnina u ulici ... broj ... zaključili i overili sa investitorom ugovore o zajedničkoj izgradnji su-investiranju koji su sastavni deo tog ugovora, kojim ugovorne strane zajednički utvrđuju nameru da na opisanoj lokaciji realizuju zajedničku izgradnju novog stambenog objekta. Članom 2. ugovora suinvestitor se obavezao da finansira pripremu i izgradnju novog objekta po sistemu „ključ u ruke“ i da snosi sve troškove, a investitor se obavezao da organizuje i koordinira pravni i građevinski deo posla koji se odnosi na pribavljanje kompletne građevinske dokumentacije. Članom 12. utvrđeno je da vlasnicima postojećih stanova pripada: VV jedan lokal od 35 m2 i jedan stan od 70 m2, GG dva stana ukupne površine od 110 m2, u vrednosti neto iznosa oko 110.000 evra (koje će suinvestitor kupiti odmah po dobijanju rešenja o odobrenju za gradnju) BB jedan stan od 35 m2 i Opštini Zvezdara poslovni prostor od ukupno 93 m2, a da suinvestitoru pripada sav preostali stambeni, poslovni i ostali prostor koji nije naveden u prethodnim stavovima ovog člana. Preduzeće „Atelje Stari Grad“ AD zaključilo je ugovore o zajedničkoj izgradnji sa GG sudski overen 06.02.2004. godine, sa VV sudski overen 12.02.2004. godine i sa BB sudski overen 25.02.2004. godine. Preduzeće „Atelje Stari Grad“ AD kao investitor i tužilja kao suinvestitor zaključili su 24.12.2004. godine, aneks 2 ugovora o sufinansiranju zajedničke gradnje kojim je predviđena obaveza investitora da suinvestitoru do kraja izgradnje novog objekta, zbog naknadnog potraživanja od strane Opštine Zvezdara od 25 m2 obezbedi naknadu i za taj prostor tako što će suinvestitoru dati adekvatan stambeni prostor od 25 m2 neto, na lokaciji najbližoj predmetnom objektu. Sudski overenim aneksom 3 ugovora o zajedničkoj gradnji i suinvestiranju zaključenim između istih ugovornih strana od 20.12.2005. godine konstatovano je da je tužilja ispunila ugovorne obaveze i GG vlasnici lokacije ... broj ... za ustupljeno pravo kupila dve stambene jedinice, kojom činidbom je postala vlasnik i investitor izgradnje novog objekta u ulici ... broj ... Članom 2. suinvestitor – vlasnik AA je preuzela obavezu da bivšim vlasnicima po sistemu „ključ u ruke“ obezbedi pravo vlasništva i to BB na stanu broj 1 površine 35 m2, po strukturi jednosoban, VV na stanu broj 2 površine 70 m2, na prvom spratu po strukturi troiposoban i na lokalu broj 2 površine 35 m2 i Opštini Zvezdara pravo vlasništva na lokalu broj 4 površine 93 m2 i na stanu broj 12 površine 25 m2 po strukturi garsonjera. Sav preostali stambeni, poslovni garažni, i ostali prostor, isključivo pripada u vlasništvo AA. Članom 7. aneksa, predviđeno je da se stavlja van snage i raskida saglasno voljom ugovornih strana Aneks 1 ugovora o zajedničkoj izgradnji. Rešenjem Sekretarijata za urbanizam i građevinske poslove Grada Beograda od 24.11.2004. godine, Opštini Zvezdara, GG, VV, BB i AA, izdato je odobrenje za izgradnju stambenog objekta spratnosti Po+Pr+4 na kat. parceli br.7306/1 KO ... u ulici ... broj ... u Beogradu, ukupne BRGP nadzemnih etaža 1380 m2, a 04.01.2007. godine rešenje o upotrebnoj dozvoli kojim je istim licima kao investitorima odobrena upotreba stambenog objekta spratnosti Po+Pr + 4 na kat. parceli br.7306/1 KO ... Tužilja i tuženi VV i BB su zaključili sudski overen ugovor o fizičkoj deobi od 31.12.2007. godine koji sadrži klauzulu intabulandi, kojim je predviđeno da VV pripadne pravo svojine na lokalu koji se nalazi u prizemlju novosagrađenog objekta označen brojem E2 površine 36,12 m2 i na stanu na prvom spratu označenim brojem C2 površine 75,01 m2, a BB pravo svojine na stanu koji se nalazi na prvom spratu označen brojem C1 površine 35,96 m2. Tužilja je kao prodavac sa GG kao kupcem zaključila i sudski overila 30.08.2011. godine aneks ugovora o kupoprodaji nepokretnosti kojim je konstatovano da su ugovorne strane zaključile dva sudski overena ugovora o kupoprodaji nepokretnosti i to stana broj 1 po strukturi jednosobnog od 21.07.2004. godine i stana broj 2 po strukturi jednosobnog od 02.12.2004. godine, oba u ulici ... broj ..., kojim je kupac u celosti namiren sa svojim potraživanjima. Na osnovu rešenja Drugog opštinskog suda u Beogradu od 16.04.2009. godine dozvoljeno je brisanje kuće broj ... u ulici ... ugao ulice ... na kat. parcelama 7306/1 i 7306/2 opisane kao zk telo 2, usled rušenja i upis stambene zgrade kućni broj ... u ulici ... (Po+Pr + 4) na kat. parceli 7306/1 kao zk telo III uz istovremenu dopunu upisom posebnih fizičkih delova. Istim rešenjem je dozvoljena i uknjižba prava vlasništva na fizičkim delovima zgrade pod rednim brojem 1-31 u korist tuženih VV, GG, BB i tužilje sa neopredeljenim udelima i kao državna svojina vlasništvo Republike Srbije, sa pravom korišćenja u korist Opštine Zvezdara. Kasnije donetim rešenjima, ovo rešenje je ukinuto, tako da su prema sadašnjem stanju u katastru nepokretnosti kao nosioci prava svojine na tim posebnim delovima zgrade upisani tužilja, Republika Srbija, Opština Zvezdara i tužena fizička lica kao nosioci prava zajedničke svojine. Prema uverenju Odeljenja za imovinsko-pravne i stambene poslove Opštine Zvezdara od 04.12.2011. godine, izdatom na osnovu uvida u zapisnik o proceni građevinske vrednosti od 06.05.1960. godine, poslovni prostor (koji je pripadao Opštini Zvezdara) na navedenoj lokaciji sastojao se od dva odeljenja i imao površinu od 72,73 m2. Poslovni prostor površine 93 m2 u prizemlju predmetne stambene zgrade ne postoji, već postoji poslovni prostor - lokal površine 35,16 m2 označen oznakom L4 na koju površinu je i uknjižen i za koji je izdata upotrebna dozvola, koji je sagrađen sa galerijama koje nisu bile obuhvaćene glavnim projektom i za koje je podnet zahtev za legalizaciju. Ovaj lokal je JP „Poslovni prostor Zvezdara“ ugovorom o zakupu od 01.11.2005. godine (u kome je njegova površina označena sa 93 m2) dat u zakup zakupcu DD. Nakon izgradnje stambeno-poslovnog objekta i pribavljanja upotrebne dozvole, tužilja je tuženima BB i VV predala u posed ugovorene stanove i poslovni prostor, ali sa Opštinom Zvezdara nije postigla sporazum o visini suvlasničkih udela.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da je tužbeni zahtev tužilje za utvrđenje njenog prava susvojine na predmetnom stambeno-poslovnom objektu sa udelom od 1143/1383 idealnih delova, neosnovan, iako je kao investitor i jedan od nosilaca prava na izgradnju, stekla pravo vlasništva na određenim fizičkim delovima ovog novosagrađenog objekta na osnovu članova 20. i 24. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa. Međutim, tužilja nije pružila dokaze o tome da je predmetni objekat izgradila isključivo svojim sredstvima i u kojoj meri su vršena ta njena ulaganja, imajući u vidu da su građevinska i upotrebna dozvola izdate ne samo na njeno ime već i na tužene kao nosioce prava svojine na stanovima i prava korišćenja na poslovnom prostoru u starom objektu koji je srušen. Nižestepeni sudovi su ocenili da se identifikacija i tačno opredeljenje visine suvlasničkih udela na novosagrađenom objektu može utvrditi samo na osnovu sporazuma stranaka ili veštačenjem, a što tužilja nije predložila.
Osim toga, nižestepeni sudovi su zaključili da ugovor o sufinansiranju zaključen između tužilje i „Ateljea Stari Grad“, koji u vreme zaključenja ugovora nije bilo nosilac prava svojine na delovima starog objekta, niti prava na izgradnju nije pravni osnov podoban za sticanje nekog stvarnog prava na novosagrađenom objektu, što takođe vodi zaključku o neosnovanosti tužbenog zahteva. Tim pre što je izostala saglasnost Republičke direkcije za imovinu u smislu člana 8. u to vreme važećeg Zakona o sredstvima u svojini Republike Srbije. Čak i pod pretpostavkom da je ovaj ugovor punovažan, tužilja nije ispunila svoje obaveze u odnosu na tuženu Opštinu Zvezdara jer se ne može smatrati da je izgradnjom poslovnog prostora sa oznakom L4 koji ima površinu od 35 m2, izvršila svoju obavezu prema ovom tuženom, budući da iz ugovora kao i kasnijih aneksa, proizlazi da je obaveza tužilje kao investitora bila da za Opštinu Zvezdara izgradi ne samo poslovni prostor površine 93 m2, već i stambenu jedinicu površine najmanje 24,60 m2. Na kraju, dodatni argument je i nedostatak pasivne legitimacije nužnih suparničara u ovoj pravnoj stvari. Po stanovištu prvostepenog suda, tužbom je morao biti obuhvaćen na tuženoj strani kao nužni suparničar Grad Beograd na osnovu odredbi članova 8, 18, 72. i 76. Zakona o javnoj svojini („Sl. glasnik RS“br.72/11...95/18) jer je stupanjem na snagu ovog zakona Grad Beograd postao nosilac prava javne svojine na nepokretnosti na kojoj je gradska Opština Zvezdara do tada imala pravo korišćenja. Prema oceni drugostepenog suda svojstvo tužene je morala imati i Republika Srbija, budući da je u izvodu iz katastra nepokretnosti i ona upisana kao nosilac prava zajedničke svojine na posebnim delovima zgrade.
Nisu osnovani revizijski navodi tužilje o pogrešnoj primeni materijalnog prava zbog izloženog činjenično-pravnog zaključka nižestepenih sudova da ona nije ispunila svoju ugovornu obavezu u pogledu preuzetih prava i obaveza po osnovu gradnje novog stambenog poslovnog objekta u odnosu na tuženu Opštinu Zvezdara, kod utvrđenja da izgrađeni poslovni prostor - lokal oznake L4 ima upisanu površinu od 35 m2 a da je tužilja preuzela obavezu da joj preda poslovni prostor površine od 93 m2, u situaciji kada nije dokazala na osnovu člana 231. ZPP, da izgrađeni lokal sa galerijom ima ukupnu površinu ugovorenih 93 m2. Tužilja nije ispunila ni ugovornu obavezu predaje stambene jedinice površine od najmanje 24,60 m2 koje se prihvatila kao ugovorne obaveze na osnovu rušenja stambenog prostora površine 10 m2, koji se vodio kao stambena jedinica – soba na kojem je pravo korišćenja imala Opština Zvezdara a kojim je upravljalo JP „Poslovni prostor Zvezdara“.
Po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, paušalno se revizijom ukazuje na pogrešnu primenu materjalnog prava jer je u konkretnom slučaju reč o utvrđivanju prava susvojine u određenim idealnim udelima na osnovu članova 13. i 14. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa i upisu tog prava u javne knjige, s obzirom na to da veličina i idealna kvota svakog suvlasničkog udela u ovom pravnom odnosu zajedničara nije tačno određena.
Pritom se revizijom tužilje osnovano ukazuje na to da je stupanjem na snagu Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“, br.72/09 i 81/09) po sili zakona prestalo pravo korišćenja Republike Srbije na izgrađenom i neizgrađenom građevinskom zemljištu u državnoj svojini, koje je prešlo u javnu svojinu jedinice lokalne samouprave na osnovu člana 100. u vezi člana 83. stav 3. citiranog zakona, te da zato Republika Srbije nema status nužnog suparničara iz člana 211. ZPP.
Preostalim revizijskim navodima se napada utvrđeno činjenično stanje kao pogrešno i nepotpuno utvrđeno, ali to ne može biti razlog za izjavljivanje revizija na osnovu člana 407. stav 2. ZPP.
Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci ove presude.
Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić