
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 436/2023
17.05.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Milene Rašić, Dubravke Damjanović, Gordane Kojić i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog – advokata Novaka Roganovića, Slobodana Bulatovića i Milića Čaprića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Aranđelovcu K br.12/20 pod 10.06.2022. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 br.347/22 od 18.11.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 17. maja 2023. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA – advokata Novaka Roganovića, Slobodana Bulatovića i Milića Čaprića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Aranđelovcu K br.12/20 pod 10.06.2022. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 br.347/22 od 18.11.2022. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu ODBACUJE.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aranđelovcu K br.12/20 pod 10.06.2022. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja jednog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. Krivičnog zakonika i jednog krivičnog dela šumska krađa iz člana 275. stav 2. u vezi stava 1. KZ, pa pošto su mu prethodno utvrđene pojedinačne kazne za svako od izvršenih krivičnih dela, i to za krivično delo iz člana 208. stav 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne godine i novčana kazna u iznosu od 250.000,00 dinara a za krivično delo iz člana 275. stav 2. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od devet meseci, okrivljeni je primenom odredaba člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam meseci, te na novčanu kaznu u iznosu od 250.000,00 dinara. Istovremeno je određeno da je okrivljeni dužan da novčanu kaznu plati u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude, te da ukoliko ne plati novčanu kaznu u navedenom roku, sud će neplaćeni deo novčane kazne zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih neplaćenih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.
Istom presudom, okrivljeni AA je na osnovu člana 423. stav 1. tačka 2) ZKP oslobođen od optužbe da je izvršio jedno krivično delo šumske krađe iz člana 275. stav 2. u vezi stava 1. KZ.
Okrivljeni je obavezan da u korist budžetskih sredstava suda, na ime paušala, plati iznos od 15.000,00 dinara, u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, kao i da Osnovnom javnom tužilaštvu u Aranđelovcu i sudu na ime troškova krivičnog postupka plati iznos čija će visina biti određena posebnim rešenjem.
Oštećeni JP „Srbijašume“ i BB upućeni su na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.
Presudom Višeg suda u Kragujevcu Kž1 br.347/22 od 18.11.2022. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Aranđelovcu i branioca okrivljenog AA a presuda Osnovnog suda u Aranđelovcu K br.12/20 pod 10.06.2022. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneli su branioci okrivljenog AA – advokati Novak Roganović, Slobodan Bulatović i Milić Čaprić, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, konkretno zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i stav 2. tačka 1), 2) i 3) ZKP, s tim što iz obrazloženja proizilazi da ukazuju i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine pobijane presude a predmet vrati na ponovno odlučivanje, ili da preinači pobijane presude „doslednom primenom člana 423. tačka 2) ZKP“.
Vrhovni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda izloženih u zahtevu, našao:
Zahtev je neosnovan u delu u kojem se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen, odnosno nema zakonom propisan sadržaj.
Ukazujući na bitnu povredu odredbu krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branioci okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti navode da se pobijane presude zasnivaju na nezakonitom dokazu – na iskazu oštećenog koji je dat pred Osnovnim javnim tužilaštvom u Aranđelovcu, na kome se ne mogu zasnivati, jer okrivljeni nije prisustvovao radnji ispitivanja oštećenog pred tužilaštvom, obzirom da mu nije upućen poziv shodno odredbi člana 300. stav 1. i stav 6. ZKP.
Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog, Vrhovni sud ocenjuje neosnovanim.
Naime, i pored činjenice da je oštećeni VV dana 20.08.2020. godine dao iskaz u Osnovnom javnom tužilaštvu u Aranđelovcu, kom saslušanju nije prisustvovao okrivljeni, suprotno odredbi člana 300. stav 1. ZKP, Vrhovni sud nalazi da pobijane presude nisu zasnovane na nezakonitom dokazu. Ovo stoga što je, prema stanju u spisima, oštećeni u međuvremenu preminuo, te je Osnovni sud u Aranđelovcu na glavnom pretresu održanom dana 10.06.2022. godine njegov iskaz pročitao uz saglasnost stranaka, saglasno odredbi člana 406. stav 1. tačka 1) ZKP, kojom je pored ostalog propisano da će se upoznavanje sa sadržinom zapisnika o iskazima svedoka, po odluci veća, obaviti shodnom primenom člana 405. ZKP ukoliko su ispitana lica umrla, duševno obolela ili ne mogu se pronaći ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih razloga.
Kako je, dakle, prvostepeni sud postupio u svemu zakonito, saglasno procesnoj odredbi člana 406. stav 1. tačka 1) ZKP i čitanjem navedenog iskaza izveo dozvoljeni dokaz, pri čemu ni okrivljeni a ni njegov branilac tokom postupka nisu imali primedbi na izvođenje ovog dokaza, to Vrhovni sud nalazi da suprotno navodima zahtevima branilaca okrivljenog pravnosnažne presude nisu zasnovane na dokazu na kome se po odredbama ZKP ne mogu zasnivati. Stoga su navodi zahteva – da je nižestepenim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, ocenjeni neosnovanim.
U ostalom delu, isti zahtev je odbačen kao nedozvoljen, odnosno zbog toga što nema zakonom propisan sadržaj.
Naime, u ostalom delu branioci okrivljenog kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti ističu bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) i 3) ZKP, a ukazuje se i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP isticanjem da izreka nižestepenih presuda ne odgovara utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na dovođenje i održavanje oštećenog u zabludi. Pored toga, u zahtevu se kao razlog podnošenja ističe i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i s tim u vezi navodi da bi se u konkretnom slučaju jedino moglo raditi o građanskopravnom odnosu, a ne o krivičnom delu obzirom da su okrivljeni i oštećeni zaključili pravni posao koji se po pravnoj prirodi može definisati kao ugovor o delu, te da je okrivljeni samo odložio vreme ispunjenja svoje obaveze, što predstavlja razlog za eventualni raskid ugovora, a ne elemente bića krivičnog dela prevare.
Nadalje, u vezi sa krivičnim delom šumske krađe iz člana 275. stav 2. u vezi stava 1. KZ, u zahtevu se ističe da je nejasno na osnovu kojih dokaza su prvostepeni i drugostepeni zaključili da je okrivljeni izvršio ovo krivično delo, uz sopstveni zaključak da je sud ovakav zaključak izveo na bazi pretpostavki i bez kritičke ocene izvedenih dokaza, dakle ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP, koja propisuje razloge zbog kojih okrivljeni preko branilaca mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP i iz člana 483. stav 2. tačka 2) i 3) ZKP, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to je podneti zahtev u ovom delu odbačen kao nedozvoljen.
U odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP koja se navodi u uvodu kao razlog podnošenja zahteva, Vrhovni sud nalazi da podneti zahtev u ovom delu nema zakonom propisan sadržaj.
Ovo stoga što branioci okrivljenog navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka samo formalno označavaju u uvodu zahteva, pri čemu u obrazloženju ne konkretizuju u čemu se ova povreda sastoji, pa imajući u vidu odredbu člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje, a što u slučaju isticanja povrede zakona podrazumeva ne samo formalno opredeljenje o kojoj povredi zakona je reč, već i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji, to je Vrhovni sud podneti zahtev u ovom delu odbacio jer nema zakonom propisan sadržaj.
Sa svega izloženog a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP u delu u kojem je zahtev odbijen kao neosnovan, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, odnosno zbog toga što nema zakonom propisan sadržaj, doneta je odluka kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Nevenka Važić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić