Rev2 4089/2023 3.5.15.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4089/2023
21.08.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Ilije Zindovića, predsednika veća, Vesne Subić i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., selo ..., čiji je punomoćnik Željko Grbović, advokat iz ..., protiv tuženog Jugoslovenskog rečnog brodarstva AD Beograd, čiji je punomoćnik Branko Dimčić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1619/23 od 28.04.2023. godine, u sednici održanoj 21.08.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1619/23 od 28.04.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1292/19 od 17.11.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog broj ... od 12.05.2016. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj .. od 01.09.2002. godine, sa pratećim aneksima ugovora o radu, kao i da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 271.500,00 dianra, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate u roku od 15 dana.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1619/23 od 28.04.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca, potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1292/19 od 17.11.2022. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, pogrešne primene primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službani glasnik RS“ br. 72/2011 ... 18/20) i odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ br. 10/23) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revident u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, ali posebno ne ukazuje o kojoj povredi se radi. Navodi se više odnose na ukazivanje da sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje, što ne predstavlja revizijski razlog.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na radnom mestu oficir ... u ... sektoru. Tužiocu je rešenjem od 12.05.2016. godine, otkazan ugovor o radu sa pripadajućim anesima ugovora o radu na osnovu člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu, a zbog povrede radne obaveze koja je utvrđena članom 137. stav 1. tačka 18., 19., 26. i 33. Kolektivnog ugovora tuženog od 12.05.2015. godine. Povreda se sastojala u korišćenju plovnog objekta „Kumanovo“ radi nedozvoljene trgovine, nepropisnog i nesavesnog obavljanja posla kojim se društvu nanosi šteta, podnošenju netačnih obračuna troškova i netačnih podataka u cilju pribavljanja materijalne koristi ili podnošenju netačnih obračuna troškova i netačnih podataka bez pribavljanja materijalne koristi u postupanju sa krajnjom nepažnjom ili krivicom zaposlenog, odnosno u neizvršavanju ili nesavesnom, neblagovremenom ili nemarnom izvršavanju radnih obaveza utvrđenih ugovorom, a sve zbog utvrđenih činjenica da je na brodu merna sonda za merenje goriva u tankovima bila van funkcije, odnosno bila je prepravljena, zavarena sa donje strane, tako da gorivo iz tanka nije ulazilo u sondu i zbog toga nije bilo moguće znati kolika je tačna količina goriva u tanku u situaciji kada se gorivo merilo spuštanjem merne letve u mernu sondu. Na taj način je bilo nemoguće izmeriti tačnu količinu goriva u tanku. Dostavljeni obračuni i podaci o potrošenom gorivu svesno su bili netačni i lažni. Prema aneksu 7. ugovora o radu koji je tužilac zaključio sa tuženim 01.09.2002. godine, odnosno 20.04.2016. godine, utvrđen je i opis poslova oficira ... koji je obavljao tužilac. Prema članu 1. stav 1. tačka 1. navedenog aneksa ugovora tužilac kao oficir ... bio je dužan da upravlja strojarskim postrojenjem i uređajima koji pripadaju strojarskom postrojenju u okviru ovlašćenja izdatog od strane nadležnog organa i za svoj rad odgovara upravitelju ... . Tužilac je na osnovu aneksa ugovora odogovoran i za neispravnost i nenormalan rad glavnih i pomoćnih strojarskih postrojenja broda, kao i uređaja koji pripadaju strojarskom postrojenju kada je u smeni, da vrši opravku pomenutih uređaja, instalacija i zamenu delova u granicama mogućnosti. Tužiocu je dostavljeno upozorenje o učinjenim povredama radnih obaveza na koji je isti odgovorio ali je tuženi zaključio da postoji povreda radne obaveze tužioca iz člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu u vezi člana 136. Kolektivnog ugovora tuženog.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da je tužbeni zahtev neosnovan. Članom 136. Kolektivnog ugovora tuženog propisano je kada poslodavac može dati otkaz radniku i zbog kojih učinjenih povreda a koja odredba je u skladu sa članom 179. stav 2. tačk 5. Zakona o radu koji propisuje da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze ili ako učini drugu povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom odnosno ugovorom o radu. Propusti koje je tužilac učinio a koji su mu stavljeni na teret opravdavaju donošenje takve odluke o prestanku radnog odnosa pa je shodno tome zaključeno da je tužbeni zahtev tužioca neosnovan.

Po oceni Vrhovnog suda, pravna argumentacija koju su dali nižestepeni sudovi prihvatljiva je i za Vrhovni sud. Naime, odredbom člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze ili ako učini drugu povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom odnosno ugovorom o radu. Prema članu 136. Kolektivnog ugovora tuženog propisano je pod kojim uslovima poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu rane obaveze. Povreda na radu koju je učinio tužilac sadržana je u naznačenoj odredbi člana 136. Kolektivnog ugovora tuženog jer je evidentno da je isti postupao sa krajnjom nepažnjom u pogledu izvršenja svojih radnih obaveza. Tužilac je imao obavezu da svakodnevno meri gorivo i morao je da primeti da nema promena u očitavanju količine goriva u sondačnoj cevi i to u situaciji kada je brod plovio i kada je moralo doći do potrošnje goriva. Komisijskim pregledom utvrđeno je da je došlo do zavarivanja izlaza iz sondažnoj cevi ka razervoaru goriva (taj izlaz je bio zavaren), a tužilac je prilikom plovidbe i obaveze da proverava količinu goriva morao da primeti da nešto nije u redu da bi se ta nepravilnost otklonila. Pravilno su zaključili nižestepeni sudovi da se takvo nemarno postupanje tužioca može podvesti pod povredu radne obaveze predviđene članom 136. Kolektivnog ugovora u vezi člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu.

Navodima iz revizije ne dovodi se u pitanje pravilnost pobijane odluke. Stoji činjenica da je u ovoj pravnoj stvari Apelacioni sud jednom ukidao prvostepenu presudu radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja ali nakon toga, postupajući po primedbama Apelacionog suda prvostepeni sud je utvrdio relevantno činjenično stanje koje je od značaja za donošenje pravilne odluke vezano za zahtev tužioca. Navodi da protiv tuženog nije utvrđena odgovornost ni u prekršajnom ni u krivičnom postupku, nije od značaja za donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari. Ovo iz razloga što je postupak za davanje otkaza o radu zbog povrede radne obaveze jedan potpuno izdvojen i nezavistan postupak i ne zavisi od prekršajnog ili krivičnog postupka. Tužiocu je dana 21.04.2016. godine, dostavljeno upozorenje broj ../16 od 20.04.2016. godine, a na koje upozorenje se tužilac izjasnio koja izjava je zavedena kod poslodavca pod brojem .. . To ukazuje na činjenicu da je pre donošenja ovoga rešenja praktično vođen disciplinski postupak, koji je rezultirao i donošenjem rešenja o otkazu ugovora o radu. Krivični i prekršajni postupci su potpuno nezavisni od disciplinskog postupka i postupka za utvrđivanje odgovornosti radnika kod poslodavca i isti nisu uslov da bi se vodio taj postupak.

Na osnovu svega iznetog, primenom člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

dr Ilija Zindović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković