
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz P 5/2025
08.04.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Tatjane Vuković, Bojane Paunović, Miroljuba Tomića i Milene Rašić, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u privredno- kaznenom postupku protiv okrivljenog odgovornog lica AA i dr., zbog privrednog prestupa iz člana 46. stav 1. tačka 10. i 12. i stav 2. Zakona o računovodstvu, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca, advokata Gorice Lazić, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Privrednog suda u Beogradu 4. Pk. 9875/2021 od 30.10.2024. godine i Privrednog apelacionog suda 10Pkž 429/24 od 17.01.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 08.04.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog odgovornog lica AA, advokata Gorice Lazić protiv pravnosnažnih presuda Privrednog suda u Beogradu 4. Pk. 9875/2021 od 30.10.2024. godine i Privrednog apelacionog suda 10Pkž 429/24 od 17.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda u Beogradu 4. Pk. 9875/2021 od 30.10.2024. godine, pored ostalih, okrivljeno odgovorno lice AA, oglašen je odgovornim da je izvršio privredni prestup iz člana 46. stav 1. tačka 12. i stav 2. Zakona o računovodstvu za koje mu je utvrđena pojedinačna novčana kazna u iznosu od 50.000,00 dinara, kao i da je izvršio privredni prestup iz člana 46. stav 1. tačka 10. i stav 2. Zakona o računovodstvu, za koje mu je utvrđena pojedinačna novčana kazna u iznosu od 50.000, 00 dinara, pa je osuđen na jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, a u slučaju neplaćanja novčane kazne u datom roku, ista će biti zamenjena kaznom zatvora u trajanju od 100 dana.
Presudom Privrednog apelacionog suda 10Pkž 429/24 od 17.01.2025. godine, odbijene su kao neosnovane zajednička žalba branioca okrivljenog pravnog lica Javnog preduzeća „Jugoimport – SDPR“ Beograd, sa sedištem u Beogradu, i okrivljenih odgovornih lica BB, VV, GG, DD, ĐĐ, EE, ŽŽ, ZZ, II, JJ, KK i LL, advokata Aleksandra Đorđevića, žalba branioca okrivljenog AA, advokata Gorice Lazić, kao i žalba okrivljenog AA, pa je presuda Privrednog suda u Beogradu 4. Pk. 9875/2021 od 30.10.2024. godine potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog odgovornog lica AA, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud ukine u celini u osuđujućem delu za okrivljenog AA prvostepenu i drugostepenu presudu ili samo drugostepenu presudu donetu po pravnom leku i predmet vrati na ponovni postupak organu postupka pri potpuno izmenjenim većem.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući dozvoljenost podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti, našao da je zahtev nedozvoljen.
Naime, procesnom odredbom člana 56. Zakona o privrednim prestupima („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90, „Službeni list SRJ“, br. 27/92, 24/94, 28/96, 64/2001 i „Službeni glasnik RS“, broj 101/2005) propisano je da ako odredbama ovog zakona nije drukčije određeno, u postupku za privredne prestupe shodno će se primenjivati odredbe Zakona o krivičnom postupku, između ostalih i odredbe o zahtevu za zaštitu zakonitosti (član 419. do 424.). Zakonom o privrednim prestupima, u delu koji se odnosi na postupak po pravnim lekovima i to na zahtev za zaštitu zakonitosti kao vanredni pravni lek (glava XIII tačka 3), u članu 130. je propisano da protiv pravnosnažne sudske odluke kojom je povređen ovaj zakon ili protiv sudskog postupka koji je prethodio pravnosnažnoj sudskoj odluci, nadležni javni tužilac, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a u članu 133. istog zakona je propisano da javni tužilac zahtev može podići u roku od 6 meseci od dana kada je strankama dostavljena odluka protiv koje je dozvoljeno podizanje zahteva.
Zakonikom o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 101/11, 121/12, 32/13, 45/13, 54/14 i 35/19) propisano je u članu 483. stav 1. da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, s tim da je pravo okrivljenog i branioca za podnošenje zahteva vremenski ograničeno na rok od 30 dana računajući od dana dostavljanja pravnosnažne sudske odluke okrivljenom (član 485. stav 4. istog Zakonika).
Iz citiranih propisa proizilazi da je odredbama Zakona o privrednim prestupima, koji se primenjuju u postupku za privredni prestup, u odnosu na važeće opšte odredbe krivičnog postupka, između ostalog, različito određen krug lica koja su ovlašćena za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, zbog čega u postupku za privredni prestup ne dolazi u obzir shodna primena odredbe člana 483. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku u vezi sa članom 56. Zakona o privrednim prestupima, već se u pogledu ovlašćenja za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti primenjuje odredba člana 130. Zakona o privrednim prestupima.
Kako je, u smislu odredbe člana 130. Zakona o privrednim prestupima, isključivo nadležni javni tužilac ovlašćen za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke donete u postupku za privredni prestup, to je predmetni zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog odgovornog lica AA, ocenjen kao nedozvoljen, jer je podnet od neovlašćenog lica, u smislu citiranog propisa.
Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti odbacio kao nedozvoljen i na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku doneo odluku kao u izreci rešenja.
Zapisničar - savetnik Predsednik veća - sudija
Marija Ribarić, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković