
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4043/2023
10.07.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Vesne Mastilović i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik advokat Vera Sedlar iz ..., protiv tuženog „ Niš ekspres“ doo Niš, čiji je punomoćnik advokat Nenad Krstić iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2146/2023 od 02.08.2023. godine, u sednici održanoj 10.07.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2146/2023 od 02.08.2023. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2146/2023 od 02.08.2023. godine
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 3254/2021 od 08.02.2023. godine stavom prvim izreke obavezan je tuženi da tužiocu na ime razlike između isplaćene naknade zarade za vreme plaćenog odsustva i pripadajuće minimalne zarade za period od 01.07.2018. godine do 10.01.2021. godine isplati pojedinačne mesečne iznose određene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da tužiocu na dosuđene iznose razlike zarade za period od 01.07.2018. godine do 10.01.2021. godine izvrši uplatu poreza i doprinosa za obavezno socijalno i zdravstveno osiguranje nadležnim fondovima PIO i zdravstvenog osiguranja RS koji važi na dan uplate. Stavom trećim izreke obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova postupka isplati ukupan iznos od 81.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2146/2023 od 02.08.2023. godine stavom odbijena je kao neosnovane žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, radi ujednačavanja sudske prakse (član 404. ZPP).
Tužilac je odgovorio na reviziju tuženog. Troškove revizijskog postupka nije tražio.
Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli posebna revizija jer u konkretnom slučaju ne postoji nijedan od razloga navedenih u odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20) zbog kojih bi reviziju trebalo izuzetno dozvoliti. Naime, nema razloga koji ukazuju na potrebu razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, u cilju ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, niti je tuženi o tome priložio odgovarajuće presude. Odluke nižestepenih sudova su u skladu sa ujednačenom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava u kojoj je raspravljeno pitanje prava zaposlenog na isplatu minimalne zarade, tako da zarada, niti naknada zarade ( u konkretnom slučaju zbog plaćenog odsustva) koju zaposleni ostvaruje ne može biti niža od minimalne zarade. Cilj isplate minimalne zarade je da se obezbedi zaštita zaposlenih radi zadovoljavanja njihovih egzistencijalnih i socijalnih potreba, kao i članova njihovih porodica, što je predviđeno Konvencijom međunarodne organizacije rada broj 131. o utvrđivanju minimalnih nadnica i Preporukom broj 136 o utvrđivanju minimalnih nadnica.
Po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
Shodno iznetom Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog u smislu člana 404. stav 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužilac je tužbu radi naknade štete podneo 29.06.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 180.604,38 dinara koja je ispod cenzusa propisanog članom 403. stav 3. ZPP, jer ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena te je primenom člana 413. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković