
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9025/2024
28.05.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Marine Milanović i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Đušić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Milutin Lazović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1209/23 od 22.01.2024. godine, u sednici održanoj 28.05.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1209/23 od 22.01.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1209/23 od 22.01.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Leskovcu Gž 1209/23 od 22.01.2024. godine, preinačena je presuda Osnovnog suda u Leskovcu P 2472/22 od 11.01.2023. godine, pa je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete, koju je prouzrokovao izazivanjem saobraćajne nezgode 15.01.2018. godine na putničkom automobilu „Audi“, model 3, sa oznakama ..., isplati 124.920,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.01.2024. godine do isplate, kao i da mu nadoknadi parnične troškove od 156.894,00 dinara, a višag tužbenog zahteva za isplatu zakonske zatezne kamate na glavni dug za period od 26.02.2018. godine do 22.01.2024. godine odbijen je kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Pobijana presuda zasnovana je na stanovištu da je tužilac, kao vlasnik automobila oštećenog u saobraćajnoj nezgodi koju je skrivio tuženi, aktivno legitimisan da zahteva naknadu štete u visini potrebnoj da se otklone oštećenja na automobilu, na osnovu sporazuma stranaka postignutog na licu mesta o postojanju osnova sporne obaveze tuženog prema tužiocu. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i razloge na kojima je zasnovana pobijana drugostepena presuda, po stanovištu Vrhovnog suda osnovanost sporne obaveze proizilazi iz odredbi člana 262. stavova 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima, pošto u skladu sa sporazumom stranaka policija nije izašla na lice mesta. Tužilac ne prilaže pravnosnažne odluke sudova kao dokaz postojanja drugačije prakse sudova u bitno istovrsnoj činjeničnoj situaciji, pa kako ne postoje ni druga pravna pitanja koja u konkretnom slučaju nalažu odlučivanje o izjavljenoj reviziji kao o posebnoj, na osnovu odredbe člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o izjavljenoj reviziji kao o redovnoj u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da su sporovi male vrednosti oni u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade materijalne štete podneta je 11.04.2018. godine, vrednost predmeta spora je 124.920,00 dinara, parnica je sprovedena po pravilima postupka o sporovima male vrednosti i revizija nije dozvoljena.
Činjenica da je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu bez uticaja je na drugačiju odluku, pošto se u sporovima male vrednosti ne primenjuje opšti režim za dozvoljenost revizije iz člana 403. stavova 2. i 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
