
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 385/2025
03.04.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Dijane Janković, Milene Rašić, Slobodana Velisavljevića i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Jovana Simića, zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Jovana Simića, advokata Mihaila Zečevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kraljevu K 209/24 od 12.11.2024.godine i Višeg suda u Kraljevu Kž1 6/25 od 23.01.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 03.04.2025.godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Jovana Simića, advokata Mihaila Zečevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kraljevu K 209/24 od 12.11.2024. godine i Višeg suda u Kraljevu Kž1 6/25 od 23.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kraljevu K 209/24 od 12.11.2024. godine okrivljeni Jovan Simić oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru počev od 29.04.2024. godine, do upućivanja okrivljenog u zavod za izvršenje krivičnih sankcija.
Istom presudom, okrivljeni je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka u korist Osnovnog suda u Kraljevu i Osnovnog javnog tužilaštva u Kraljevu, o čijoj visini će sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem, kao i da plati sudu na ime paušala iznos od 10.000,00 dinara, u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, dok je oštećeni AA upućen da imovinskopravni zahtev ostvari u parnici.
Presudom Višeg suda u Kraljevu Kž1 6/25 od 23.01.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog Jovana Simića, a prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Jovana Simića, advokat Mihailo Zečević, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, utvrdi da je povređen član 439. tačka 2) ZKP na štetu okrivljenog i ukine pobijane pravnosnažne presude i predmet vrati na ponovni postupak.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koja je održana bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet te je nakon ocene navoda zahteva, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljenog zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, navodima da se presude zasnivaju na nezakonitim dokazima: izveštaju PU Kraljevo o forenzičkom pregledu lica mesta od 30.03.2024. godine, fotodokumentaciji PU Kraljevo OKP Odsek za operativnu forenziku UV 293/24 od 30.03.2024. godine i fotografijama oštećenog AA, sačinjene nakon povređivanja, a zabeležene na CD.
S tim u vezi ističe da su priložene fotografije oštećenog sačinjene od strane zatvorskog čuvara, koji nije ovlašćen da sačinjava fototehničku dokumentaciju, niti je ista sačinjena u skladu sa zakonom, niti je prilikom sačinjavanja korišćen fotoaparat od strane policijskog službenika – kriminalističkog tehničara i to po naredbi javnog tužioca, već su sudu dostavljene fotografije iz telefonskog aparata nepoznate marke, a čije vlasništvo nije utvrđeno, niti je utvrđeno da li su to autentične fotografije. Imajući navedeno u vidu, branilac zaključuje da su iste pribavljene na nezakonit način. Pored toga ističe da su Krivičnim zakonikom propisani članom 143. KZ i 144. KZ kao krivična dela neovlašćeno prisluškivanje i snimanje i neovlašćeno fotografisanje, na koji način se ovakvim nezakonitim postupanjem ostvaruju elementi navedena dva krivična dela. Osim toga, branilac ističe da mora postojati naredba za veštačenje, a ne može policija samoinicijativno da obradi i dostavi snimak i fotografiju sudu. Na osnovu ovako pribavljenog nezakonitog dokaza veštak je dao svoj nalaz i mišljenje.
Izloženi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, po oceni Vrhovnog suda, nisu osnovani.
U spisima predmeta nalazi se izveštaj PU Kraljevo o forenzičkom pregledu lica mesta od 30.03.2024. godine sa fotodokumentacijom PU Kraljevo OKP Odsek za operativnu forenziku UV 293/24 od 30.03.2024. godine i CD na kome je narezana fotodokumentacija sačinjena povodom fiksiranja lica mesta, kao i CD sa video snimkom koji su zabeležile nadzorne kamere Okružnog zatvora u Kraljevu za dan 29.03.2024. godine.
U daljem toku postupka Glavni javni tužilac OJT u Kraljevu je dostavio Osnovnom sudu u Kraljevu, dana 24.10.2024. godine, podnesak Kt 388/24 u čijem prilogu je dostavljen CD sa snimkom nadzornih kamera Okružnog zatvora u Kraljevu, a koji snimak, sadrži i fotografije oštećenog, sačinjene mobilnim telefonom zatvorskog stražara prilikom obezbeđivanja tragova krivičnog dela i koje predstavljaju deo dokaznog materijala u spisima predmeta. U daljem toku postupka, na glavnom pretresu dana 12.11.2024.godine pred Osnovnim sudom u Kraljevu, na osnovu člana 405. stav 2. ZKP izvedeni su kao dokaz reprodukcijom optičkog snimka zabeleženog na CD-u i uvidom u fotografije.
Po oceni Vrhovnog suda, ovakva dokazna radnja predstavlja uvid u sadržaj isprave, koja je deo krim.tehničke dokumentacije, a što je shodno odredbi člana 138. stav 1. ZKP predviđeno kao jedan od načina na koji se vrši dokazivanje ispravom. Kako se, prema tome, ne radi o dokazu pribavljenom dokaznom radnjom pretresanja, to za navednu dokaznu radnju nije potrebno ispunjenje uslova propisanih odredbom člana 152. stav 3. ZKP, niti je bilo potrebno sprovesti veštačenje, kako se to neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ističe. Stoga je predmetni dokaz po načinu pribavljanja zakonit, a verodostojnost njegove sadržine je predmet ocene suda u sklopu ocene iskaza oštećenog i svedoka, koji je taj dokaz dostavio policiji. Stoga, ni po svojoj sadržini ovaj dokaz nije nezakonit, kako se to neosnovano u zahtevu navodi.
Takođe, ne može se govoriti o neovlašćenom sačinjavanju fotografija oštećenog, jer su iste sačinjene uz saglasnost oštećenog nakon povređivanja, pa se ne može govoriti o postojanju krivičnih dela iz člana 143. i 144. KZ, kako to branilac neosnovano u zahtevu navodi.
Imajući navedeno u vidu, po nalaženju Vrhovnog suda, fotografije oštećenog ni po načinu pribavljanja, ni po sadržini nisu nezakonit dokaz, kako to neosnovano ističe u zahtevu branilac okrivljenog, kao ni drugi dokazi – izveštaj o forenzičkom pregledu lica mesta sa fotodokumentacijom, koji je priložen uz krivičnu prijavu i o kojim dokazima je javni tužilac obavešten odmah nakon sačinjavanja istih od strane policije, u skladu sa odredbama ZKP.
S obzirom na navedeno, Vrhovni sud nalazi, da pobijanim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom branioca okrivljenog Jovana Simića.
Ostalim navodima zahteva, u okviru iste povrede branilac okrivljenog osporava način izvođenja dokaza fotografija oštećenog sa CD, a ne pribavljanja istog, kao i dokaznu vrednost veštačenja, osnovnog i dopunskog, veštaka dr Vladimira Živkovića, koji je vršio uvidu u CD i izjašnjavao se na primedbe branioca okrivljenog tokom postupka i navedeno veštačenje poredi sa izveštajem lekara specijaliste dr Nebojše Đukića, na koji način polemiše sa utvrđenim činjeničnim stanjem i dokaznom snagom veštačenja u smislu odredbe člana 440. ZKP.
Međutim, kako povreda zakona iz člana 440. ZKP, ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, to se Vrhovni sud u ocenu ovih navoda nije upuštao.
Pored toga, branilac okrivljenog ističe i povredu odredbe člana 439. tačka 2) ZKP, ali navedenu povredu ne obrazlaže, odnosno ne konkretizuje u čemu se navedena povreda sastoji, u smislu odredbe člana 484. ZKP, pa se Vrhovni sud u razmatranje ove povrede nije upuštao, jer u tom delu zahtev nema propisan sadržaj.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP odlučio kao u izreci presude i zahtev odbio kao neosnovan.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
