Rev2 2218/2023 3.1.2.10

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2218/2023
15.05.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Dušan Ignjatović, advokat iz ..., protiv tuženog DOO „Nišekspres“ Niš, čiji je punomoćnik Vesna Lojpur Stojmenović, advokat iz ..., radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 5080/22 od 24.01.2023. godine, u sednici održanoj 15.05.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 5080/22 od 24.01.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 5080/22 od 24.01.2023. godine i presuda Osnovnog suda u Nišu P1 1834/20 od 13.04.2022. godine i predmet upućuje prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 1834/20 od 13.04.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se tuženi obaveže da mu na ime sticanja bez osnova isplati 708.730,44 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 05.12.2018. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 126.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 5080/22 od 24.01.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tužilac zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud nalazi da su ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS” br. 72/11 ... 10/23), za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, radi ujednačavanja sudske prakse.

Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je pravnosnažnom i izvršnom presudom Opštinskog suda u Nišu P 1074/98 od 23.06.1998. godine obavezan da tuženom izvrši isplatu iznosa od 13.650,71 dinara sa zakonskom zateznom kamatom i troškove parničnog postupka. Po predlogu tuženog, na osnovu ove izvršne isprave, pokrenut je postupak izvršenja protiv tužioca i doneto rešenje o izvršenju I 1160/98 od 26.10.1998. godine, a izvršenje je sprovedeno plenidbom zarade koju je tužilac ostvarivao kod tuženog kao poslodavca. Rešenjem I 1160/98 od 03.04.2009. godine utvrđeno je da je na dan 31.10.2007. godine ukupno nenamireno potraživanje tuženog kao izvršnog poverioca 409.115,35 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 31.10.2007. godine i na osnovu ovog rešenja nastavljeno je izvršenje plenidbom 1/3 penzije tužioca kao izvršnog dužnika. Rešenjem od 08.11.2018. godine obustavljen je izvršni postupak usled činjenice da je tuženi 19.07.2016. godine povukao svoj predlog za izvršenje. Tužilac smatra da je isplatu celokupnog potraživanja izvršio još 2004. godine, a posebno ističe da je prilikom sprovođenja prinudnog izvršenja kamata na glavni dug obračunavana primenom konformne metode obračuna, što je suprotno odluci Ustavnog suda. Kako bi se utvrdilo da li je izvršnom dužniku izmireno potraživanje u celosti, angažovan je stalni sudski veštak koji je izvršio obračun potraživanja (glavni dug i kamata) i koji je svoj nalaz dao u tri varijante. Tužilac je tužbeni zahtev precizirao prema trećoj varijanti obračuna iz nalaza i mišljenja veštaka kojim je obračun kamate do 03.03.2001. godine vršen konformnom metodom, a nadalje po prostom metodu obračuna i prema kojoj je tužilac zaključno sa 08.11.2018. godine u pretplati za iznos od 708.730,44 dinara. U prvoj varijanti obračuna veštak je izvršio obračun kamate tokom čitavog perioda primenom proste metode, a u drugoj varijanti obračun kamate do 27.07.2012. godine vršen je primenom konformne metode, a nadalje prostom metodom.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su odbili kao neosnovan tužbeni zahtev. Prihvatili su obračunski deo nalaza veštaka finansijske struke, ali su zaključili da tužilac tokom trajanja ovog postupka nije podnosio predlog, odnosno zahtev sudu za izmenu rešenja o izvršenju, kao pojedinačnog akta donetog na osnovu kasiranog Zakona o visini stope zatezne kamate, na osnovu koga bi se obračunavala kamata tokom postupka i sprovodilo izvršenje, niti da je pružio dokaz da je Ustavnom sudu podnosio zahtev da se odlukom odredi način otklanjanja štetnih posledica.

Po oceni Vrhovnog suda, odluke nižestepenih sudova nisu pravilne.

Odredbom člana 210. Zakona o obligacionim odnosima, propisano je da kad je neki deo imovine jednog lica prešao na bilo koji način u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, a kad to nije moguće - da naknadi vrednost postignutih koristi (stav1.); obaveza vraćanja, odnosno naknade vrednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije otpao (stav 2.). Članom 212. istog zakona, predviđeno je da ko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovu izvršne isprave, ima pravo tražiti vraćanje po opštim pravilima o sticanju bez osnova, a članom 214. da kad se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je sticalac nesavestan, od dana sticanja, a inače od dana podnošenja zahteva.

Odlukom Ustavnog suda Uz 82/09 od 12.07.2012. godine, koja je objavljena u „Službenom glasniku RS“ br. 73 od 27.07.2012. godine, utvrđeno je da je odredba člana 3. stav 1. Zakona o visini stope zatezne kamate („Službeni list SRJ“ br. 9/01), u delu koji glasi: „primenom konformne metode“, nije u saglasnosti sa Ustavom. Odredbom člana 60. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“ br. 109/07), propisano je da se zakon i drugi opšti akti za koje je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nisu u saglasnosti sa Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima ili zakonom, ne mogu primenjivati na odnose koji su nastali pre dana objavljivanja odluke Ustavnog suda, ako do tog dana nisu pravnosnažno rešeni (stav 1), kao i da se izvršenje pravnosnažnih pojedinačnih akata donetih na osnovu propisa koji se više ne mogu primenjivati, ne može ni dozvoliti ni sprovesti, a ako je izvršenje započeto – obustaviće se (stav 3.).

Sledom navedenog, obračun kamate komfornom metodom praktično predstavlja obračun kamate na kamatu. To je suprotno načelu zabrane anatocizma, sadržanom u članu 279. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima i suštini zakonske zatezne kamate koja se od pretpostavljene štete pretvara u novčanu kaznu, čija visina znatno premašuje pretrpljenu stvarnu štetu, što nije dozvoljeno. Odredbe o zateznoj kamati su imperativne prirode, što znači da se kod prinudne naplate po službenoj dužnosti primenjuje kamatna stopa propisana zakonom za ceo period u kome se kamata obračunava.

Imajući u vidu prethodno navedeno, te odluku Ustavnog suda, kao i odredbe zakona, obračun kamate se pravilno vrši primenom konformnog metoda do 03.03.2001. godine, a nakon toga prema stopama zatezne kamate prostom metodom, odnosno metodom prostog interesnog računa. U konkretnom slučaju, izostala je ocena nalaza veštaka u pogledu izvršenog obračuna kamate, zbog čega nije utvrđena osnovanost i visina tužiočevog potraživanja, kao ni momenat da li je i ako jeste kada tužilac izvršio svoju obavezu po izvršnoj ispravi. Kako je ostala neutvrđena ne samo osnovanost, već i visina tužiočevog potraživanja prema tuženom, shodno pravilima o sticanju bez osnova, to su odluke morale biti ukinute.

Imajući u vidu navedeno, nižestepeni sudovi će u ponovnom postupku postupiti po primedbama datim u ovom rešenju i doneti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.

Sa izloženog, primenom odredbe člana 415. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković