
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19896/2024
08.11.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Stanković, predsednika veća, Radoslave Mađarov, Irene Vuković, Zorice Bulajić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Visoki savet sudstva, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 675/23 od 18.04.2024. godine, u sednici održanoj dana 08.11.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 675/23 od 18.04.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, posebna revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 675/23 od 18.04.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 227/22 od 16.06.2023. godine, prvim stavom izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe učinjeno podneskom tužilje od 05.05.2023. godine. Drugim stavom izreke obavezana je tužena da na ime naknade materijalne štete zbog povreda prava na suđenje u razumnom roku tužilji isplati iznos od 6.197,28 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14.04.2022. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate. Trećim stavom izreke odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za obavezivanje tužene da na iznos naknade imovinske štete dosuđen drugim stavom izreke tužilji isplati zakonsku zateznu kamatu za period od 21.03.2015. godine do 14.04.2022. godine. Četvrtim stavom izreke obavezana je tužena da tužilji naknadi parnične troškove u iznosu od 64.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr1 675/23 od 18.04.2024. godine, prvim stavom izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe parničnih stranaka i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 227/22 od 16.06.2023. godine u drugom, trećem i četvrtom stavu izreke. Drugim stavom izreke odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju protiv usvajajućeg dela, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao posebnoj po članu 404. ZPP.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, ili ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Pobijanom presudom odlučeno je o odgovornosti države za štetu zbog izostalog namirenja potraživanja tužilje iz radnog odnosa u postupku stečaja nad njenim poslodavcem Beogradskom bankom ad Beograd, koji je otvoren dana 03. januara 2002. godine. Presudom je utvrđeno da je kapital poslodavca tužilje bio pod kotrolom države, pošto je jedini akcionar ove banke bila Agencija za osiguranje depozita, pri čemu je povreda prava tužilje na suđenje u razumnom roku u postupku stečaja utvrđena pravnosnažnim rešenjem nadležnog suda od 27.10.2021. godine.
Imajući u vidu sadržinu pružene zaštite, činjenicu da je tužilja u toku postupka zahtevala isplatu naknade u visini nenamirenog potraživanja iz radnog odnosa, utvrđenog u stečajnom postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane presudom nižestepenih sudova, Vrhovni sud je ocenio da ne postoji ni jedan od zakonom predviđenih razloga za odlučivanje o posebnoj reviziji. Naime, zbog značaja pitanja za sudsku praksu zaključkom donetim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 27. septembra 2019. godine odlučeno je pod kojim uslovima Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu zbog izostalog namirenja potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa, a u konkretnom slučaju pobijana odluka doneta je u svemu u skladu sa ovim zaključkom.
Iz iznetih razloga, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizije nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000,00 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednost revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade materijalne štete podneta je dana 21.04.2022. godine, vrednost predmeta spora je 6.197,00 dinara i postupak je vođen po pravilima o sporovima male vrednosti.
Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, odluka u stavu drugom izreke doneta je na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Vesna Stanković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
