Rev 20176/2024 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20176/2024
10.10.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš, Tatjane Matković Stefanović, Mirjane Andrijašević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Krstić, advokat u ..., protiv tužene Nacionalna služba za zapošljavanje RS – Filijala Leskovac, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u drugom stavu izreke presude Višeg suda u Leskovcu Gž 2016/23 od 16.04.2024. godine, u sednici održanoj 10.10.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u drugom stavu izreke presude Višeg suda u Leskovcu Gž 2016/23 od 16.04.2024. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u drugom stavu izreke presude Višeg suda u Leskovcu Gž 2016/23 od 16.04.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 7032/22 od 24.03.2023. godine, u stavu prvom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezana tužena da tužiocu na ime neosnovanog umanjenja penzije za period od novembra 2019. godine do 31.03.2020. godine isplati novčani iznos od 122,01 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana veštačenja 06.02.2023. godine do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka naknadi iznos od 55.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Gž 2016/23 od 16.04.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke, dok je ista presuda u stavu drugom izreke, u delu odluke o troškovima postupka preinačena tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažnog rešenja drugostepenog suda kojim je odlučeno o troškovima postupka, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, s pozivom na odredbu člana 404. ZPP.

Prema članu 404. stavu 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava, a prema stavu 2. istog člana ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije ocenjuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Postupajući po osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji. Troškovi postupka predstavljaju sporedno potraživanje koje ne čini glavni zahtev i različiti su za svaki slučaj posebno, pa ne mogu biti predmet ocene prava na izjavljivanje revizije u smislu ujednačavanja sudske prakse. Stoga nema potrebe za novim tumačenjem prava, za razmatranjem pravnih pitanju u interesu ravnopravnosti građana i od opšteg interesa, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse.

Odluke na koje se revident poziva i to Rev 18789/23 od 21.09.2023. godine i odluka Rev 3606/2019 od 03.10.2019. godine, nisu od uticaja, imajući u vidu da troškovi postupka predstavljaju sporedno potraživanje i utvrđuju se u svakom postupku u zavisnosti od uvrđenog činjeničnog stanja.

Na osnovu iznetog, Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stava 1. ZPP i odlučio kao u prvom stavu izreke rešenja.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stava 2. tačke 5) u vezi člana 420. ZPP i ustanovio da revizija nije dozvoljena.

Prema odredbama člana 28. ZPP za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna je samo vrednost predmeta spora glavnog tužbenog zahteva, a kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.

U konkretnom slučaju, revizija tužioca je izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka. Troškovi postupka ne čine glavni zahtev, već predstavljaju sporedno potraživanje i ne uzimaju se u obzir prilikom utvrđivanja prava na izjavljivanje revizije, pa je Vrhovni sud ustanovio da revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke rešenja.

Predsednik veća – sudija

Branko Stanić s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković