
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 25491/2024
09.01.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Subotin, advokat iz ..., protiv tuženog ''Generali osiguranje Srbija'' a.d.o. iz Beograda, čiji je punomoćnik Nađa Samac, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 12378/20 od 04.07.2024. godine, u sednici održanoj 09.01.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 12378/20 od 04.07.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 12378/20 od 04.07.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 1379/17 od 28.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud tuženog obaveže da mu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 1.200,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 09.03.2017. godine pa do isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 58.500,00 dinara.
Viši sud u Beogradu je, presudom Gž 12378/20 od 04.07.2024. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio presudu Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 1379/17 od 28.10.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada materijalne štete tužiocu na ime plaćenog PDV-a. Pobijana presuda, kojom je tužbeni zahtev tužioca odbijen zasnovana je na utvrđenom činjeničnom stanju (veštačenjem), da tužilac nije pretrpeo materijalnu štetu koja je predmet ovog spora, jer mu je iznos PDV-a isplaćen. Ukazujući na pogrešnu primenu materijalnog prava revident u reviziji u stvari ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije, u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 468. stav 1. i člana 479. stav 6. Zakona parničnom postupku i utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. Zakona parničnom postupku, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Na osnovu odredbe člana 479. stav 6. istog Zakona, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.
Tužbu radi naknade štete tužilac je podneo 21.03.2017. godine a vrednost predmeta spora je 1.200,00 dinara.
Imajući u vidu da je ovo spor male vrednosti u kom se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da protiv odluke drugostepenog suda, u ovoj vrsti spora, revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
