Rev2 2852/2024 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2852/2024
12.03.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji su punomoćnici Milan Milić i Vladimir Milić, advokati iz ..., protiv tužene Predškolske ustanove „Boško Buha“ Vrbas, koju zastupaju punomoćnici Milan Plećaš i Milica Sloboda, advokati iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 350/24 od 16.05.2024. godine, u sednici održanoj 12.03.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 350/24 od 16.05.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu P1 711/2022 od 02.11.2023. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime neisplaćene zarade za period od 01.01.2019. godine do 31.12.2021. godine isplati 321.552,47 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 11.10.2023. godine do isplate, i iznos od 106.985,57 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate na neisplaćeni iznos do dana 10.10.2023. godine. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 138.881,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 350/24 od 16.05.2024. godine stavom prvim izreke, usvojena je žalba tužene i preinačena presuda Osnovnog suda u Vrbasu P1 711/2022 od 02.11.2023. godine tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužilji na ime neisplaćene zarade za period od 01.01.2019. godine do 31.12.2021. godine isplati 321.552,47 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 11.10.2023. godine do isplate, iznos od 106.985,57 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate na neisplaćeni iznos do dana 10.10.2023. godine, i zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka od 138.881,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka od 98.150,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove žalbenog postupka od 59.462,10 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na odredbu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji u skladu sa članom 403. stav 2. tačka 2. i članom 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23, u daljem tekstu ZPP), Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije osnovana.

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je u spornom periodu bila zaposlena kod tuženog na neodređeno vreme po osnovu Ugovora o radu broj ..., zaključenog dana ...2001. godine, na poslovima ..., sa VI stepenom stručne spreme. Ugovorom je predviđeno da se cena rada za najjednostavniji rad, utvrđena kolektivnim ugovorom, pomnoži koeficijentom 4,91. Rešenjem o koeficijentu za utvrđivanje plate zaposlenoj broj 2516/36 od 21.08.2019. godine tužilji je utvrđen koeficijent za obračun plate na osnovu osnovnog koeficijenta po Uredbi od 14,88 i dodatak na platu po osnovu minulog rada za svaku navršenu godinu radnog staža 0,4%. Rešenjima o koeficijentu za utvrđivanje plata zaposlenoj broj 2022/35 od 07.09.2020. godine i 2300/41 od 23.09.2021. godine tužilji je utvrđen koeficijent za obračun plate, kao i prethodnim rešenjem u visini od 14,88, sa dodatkom na platu po osnovu minulog rada od 0,4% za svaku godinu radnog staža kod poslodavca. Tužilja je prilikom zasnivanja radnog odnosa imala VI stepen stručne spreme, ali je tokom rada stekla visoko obrazovanje (VII stepen stručne spreme) i zvanje „specijalista ...“, o čemu poseduje diplomu Visoke škole strukovnih studija za ... od 14.02.2013. godine. I pored stečenog visokog obrazovanja, tužena tužilji, i ako joj se tužilja obraćala, nije povećala koeficijent za obračun plate. Iz obračunskih lista zarade utvrđeno je da je tužilji plata obračunata primenom osnovnog koeficijenta od 14,88 u celom spornom periodu. U periodu od 01.01.2019. godine do 31.12.2021. godine tužilji je isplaćena neto zarada u visini od 1.955.995,44 dinara. Razlika zarade tužilji primenom osnovnog koeficijenta za obračun plate od 17,32 i isplaćene zarade na dan izrade nalaza i mišljenja 10.10.2023. godine iznosi 321.552,47 dinara. Na utvrđene iznose razlike po mesecima obračunata je i zakonska zatezna kamata od dospelosti na svaki pojedinačni mesečni iznos do dana 10.10.2023. godine, u iznosu od 106.985,57 dinara.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je primenom odredbi člana 104. i 105. Zakona o radu, člana 35., 36., i 37., PKU za zaposlene u ustanovama predškolskog vaspitanja i obrazovanja, čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave, kao i Uredbe o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama čiji je osnivač, zaključio da je tužbeni zahtev osnovan i da je tužena bila u obavezi da tužilji ponudi izmenu ugovora o radu u pogledu utvrđenog koeficijenta za obračun i isplatu plate, s obzirom da je tužilja nakon zasnivanja radnog odnosa stekla visoko obrazovanje.

Prema stanovištu drugostepenog suda, prvostepeni sud je pogrešno primenio materijalno pravo, iz razloga što je tužilja sa tuženom zasnovala radni odnos radi obavljanja poslova radnog mesta ... sa višom stručnom spremom, odnosno sa VI stepenom stručne spreme te joj je u skladu sa navedenim radnim mestom utvrđen i koeficijent za obračun plate 14,88, po kom koeficijentu joj je u spornom periodu obračunava i isplaćivana plata, saglasno Uredbi o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama. Činjenica da je tužilja nakon zasnivanja radnog odnosa kod tužene stekla VII stepen stučne spreme, ne stvara obavezu na strani poslodavca da rasporedi tužilju na poslove radnog mesta koji su saglasni njenoj naknadno stečenoj stručnoj spremi, tj. da tužilji naknadno poveća koeficijent na 17,32. Ovo iz razloga što premeštaj i raspoređivanje zaposlenih na odgovarajuća radna mesta predstavlja poslovnu politiku poslodavca i uslovljeno je potrebama i organizaciji rada poslodavca, u skladu sa predviđenim brojem izvršilaca na određenom radnom mestu i objektivno nastalim potrebama za raspoređivanjem zaposlenih. Sticanje visokog obrazovanja nije bilo ni propisano ni organizovano od strane poslodavca, niti je tužena obavezala tužilju da se stručno usavršava radi potrebe obavljanja posla. Naknadno stečena viša stručna sprema, u konkretnom slučaju VII stepen stučne spreme, predstavlja samo osnov za mogućnost raspoređivanja zaposlenog na poslove u skladu sa novostečenim stepenom stručne spreme i promenu koeficijenta, ali ne i obavezu poslodavca da zaposlenog nužno mora da rasporedi na takve poslove. Kako je tužilja sve vreme bila raspoređena na poslovima ... sa višom stručnom spremom (VI stepenom sturčne spreme), koje poslove je i obavljala i za koje joj je bio utvrđen koeficijent sa obračun plate saglasno važećoj Uredbi o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama, drugostepeni sud nalazi da nema osnova za isplatu razlike plate koju je tužilja potraživala u ovom postupku.

Revizijom se osporava izneto stanovište drugostepenog suda. Uredba o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama, ne pravi razliku u kom momentu je zaposlena stekla koji stepen stučne spreme, a kod tuženog ne postoji nikakva razlika između kruga poslova i opisa radnih zadataka između vaspitača sa VI odnosno VII stepenom stručne spreme.

Neosnovano je ukazivanje revidenta na pogrešnu primenu materijalnog prava od strane drugostepenog suda.

Odredbom člana 39 stav 1 tačka 2 Zakona o predškolskom obrazovanju i vaspitanju poslove vaspitača može da obavlja lice koje ispunjava uslove propisane zakonom i ima odgovarajuće obrazovanje, i to sa decom uzrasta od tri godine do polaska u školu - lice koje ima odgovarajuće više obrazovanje, odnosno odgovarajuće visoko obrazovanje na studijama prvog stepena (osnovne strukovne studije, osnovne akademske studije ili specijalističke strukovne studije) ili na studijama drugog stepena (master akademske studije, specijalističke akademske studije ili master strukovne studije), odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine, po propisima koji su uređivali visoko obrazovanje do 10. septembra 2005. godine - vaspitač, u skladu sa zakonom. Tužilja je zasnovala radni odnos sa tuženim u zvanju ... sa VI stepenom stručne spreme u skladu sa kojom joj je utvrđen propisani koeficijent i obračunavana i isplaćivana zarada. Zakon o radu ne propisuje obavezu poslodavca da zaposlenog koji je stekao višu stručnu spremu rasporedi na poslove u skladu sa stečenom stručnom spremom. Pravilnikom o sistematizaciji radnih mesta utvrđen je opis poslova koje obavljaju vaspitači u skladu sa stepenom stručne spreme. S toga je neosnovano pozivanje revidenata na pravo zaposlenih na jednaku zaradu za isti rad ili rad iste vrednosti koju ostvaruju kod istog poslodavca.

Na osnovu izloženog Vrhovni sud je primenom člana 414. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branka Dražić s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković