
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 948/2025
03.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Kojić, predsednika veća, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela nesavestan rad u službi u saizvršilaštvu iz člana 361. stav 3. u vezi stava 1. i 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB – advokata Zorana Mitića i branioca okrivljene AA – advokata Nikole Hanžeka, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.937/2023 od 24.04.2024. godine i presude Apelacionog suda u Nišu Kž3 br.15/24 od 11.04.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 03. septembra 2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJU SE, kao neblagovremeni, zahtevi za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB – advokata Zorana Mitića i branioca okrivljene BB – advokata Nikole Hanžeka, podneti protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.937/2023 od 24.04.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž3 br.15/24 od 11.04.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Nišu – Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije KPo4 br.14/21 od 25.07.2022. godine, okrivljeni AA i BB su na osnovu člana 423. stav 1. tačka 2) ZKP oslobođeni od optužbe da su izvršili krivično delo nesavestan rad u službi u saizvršilaštvu iz člana 361. stav 3. u vezi stava 1. i 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika.
Istom presudom, određeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.937/2023 od 24.04.2024. godine, usvajanjem žalbe Višeg javnog tužioca u Nišu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije, presuda Višeg suda u Nišu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije KPo4 br.14/21 od 25.07.2022. godine preinačena je tako što su okrivljeni AA i BB oglašeni krivim zbog izvršenja krivičnog dela nesavestan rad u službi u saizvršilaštvu iz člana 361. stav 3. u vezi stava 1. i 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, za koje delo su osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine. Istovremeno je određeno da će se izrečene kazne izvršiti tako što će ih okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuju, bez primene elektronskog nadzora, te koje prostorije ne smeju napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju od preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napuste prostorije u kojima stanuju, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrže u zavodu za izvršenje kazne zatvora.
Istom presudom, prema okrivljenom AA izrečena je mera bezbednosti zabrane vršenja dužnosti direktora u javnom preduzećima u trajanju od tri godine, a prema okrivljenoj BB mera bezbednosti zabrane vršenja dužnosti u finansijskom sektoru u javnim preduzećima u trajanju od tri godine, sve na osnovu člana 85. KZ, u koje mere im se neće uračunati vreme provedeno na izdržavanju kazne zatvora.
Okrivljeni su obavezani da Apelacionom sudu u Nišu na ime paušala plate iznose od po 20.000,00 dinara svaki, te da plate troškove krivičnog postupka koji su nastali pred prvostepenim sudom, o čijoj visini će odlučiti taj sud posebnim rešenjem, kao i da Višem javnom tužilaštvu u Nišu na ime troškova postupka isplate iznos od 63.401,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž3 br.15/24 od 11.04.2025. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenih AA i BB, a presuda Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.937/2023 od 24.04.2024. godine, potvrđena. Istovremeno, okrivljeni su obavezani da tom sudu na ime paušala plate iznos od po 40.000,00 dinara svaki, u roku od 15 dana od dana pravnosnžanosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, kao i da plate sve troškove prvostepenog postupka o čemu će taj sud odlučiti posebnim rešenjem.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahteve za zaštitu zakonitosti podnelu su:
-branilac okrivljenih AA i BB – advokat Zoran Mitić, samo protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Nišu Kž3 br.15/24 od 11.04.2025. godine, ne navodeći zakonski osnov, s tim što iz obrazloženja proizilazi da zahtev podnosi zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP i povrede odredaba člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i preinači pobijanu presudu tako što će okrivljene osloboditi od optužbe ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati Apelacionom sudu u Nišu na ponovno suđenje, sa naredbom da se novi postupak održi pred potpuno izmenjenim većem;
-branilac okrivljene AA – advokat Nikola Hanžek, protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.937/23 od 24.04.2024. godine i Kž3 br.15/24 od 11.04.2025. godine, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP i iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, te zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i okrivljenu oslobodi od optužbe, ili da ukine pobijane presude i predmet vrati Apelacionog suda u Nišu na ponovno odlučivanje, pred potpuno izmenjenim većem.
Vrhovni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, sa zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih, pa je našao:
Zahtevi za zaštitu zakonitosti su neblagovremeni.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 1) ZKP, propisano je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako nije podnet u roku iz člana 485. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 485. stav 4. ZKP, propisano je da zbog povreda tog zakonika (član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10), stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4.) učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred žalbenim sudom, okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti u roku od 30 dana od dana kada mu je dostavljena pravnosnažna odluka, pod uslovom da je protiv te odluke koristio redovni pravni lek. Ovaj rok važi i računa se isto i za branioca okrivljenog, s obzirom na odredbu člana 71. tačka 5) ZKP, kojom su prava branioca određena i ograničena sadržinom prava okrivljenog.
Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, te činjenicu da je presuda Apelacionog suda u Nišu Kž3 br.15/24 od 11.04.2025. godine okrivljenom AA dostavljena dana 06.05.2025. godine, a okrivljenoj BB dana 05.05.2025. godine, te da je branilac Zoran Mitić zahtev za zaštitu zakonitosti podneo preporučenom pošiljkom, putem pošte, dana 26.06.2025. godine, a branilac Nikola Hanžek preporučenom pošiljkom pošti dana 04.07.2025. godine, dakle da su oba zahteva za zaštitu zakonitosti podneta nakon proteka roka od 30 dana koji je propisan odredbom člana 485. stav 4. ZKP, to je Vrhovni sud zahteve za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih odbacio kao neblagovremene.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 1. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Gordana Kojić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
