
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2172/2024
26.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irena Vuković, Radoslave Mađarov i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vojkan Vojinović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, VP ... Niš, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1091/23 od 04.04.2024. godine, u sednici održanoj 26.02.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1091/23 od 04.04.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1091/23 od 04.04.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 3138/21 od 25.11.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezana tužena da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati i to za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti i naruženosti, pojedinačne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do konačne isplate, kako je to bliže navedeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime naknade nematerijalne štete preko dosuđenih iznosa isplati još pojedinačne novčane iznose navedene ovim stavom izreke i to za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljen strah, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti i naruženosti. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 191.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do konačne isplate, dok je preostali iznos od traženog do dosuđenog odbijen kao neosnovan.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1091/23 od 04.04.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda je potvrđena u stavu prvom izreke i u usvajajućem delu stava trećeg izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23). Predmet tražene pravne zaštite je naknada nematerijalne štete koju je zaposleni pretrpeo na radu kod poslodavca, obavljajući opasnu delatnost – planirane obavezne vežbe na travnatom terenu koji je bio klizav od jutarnje rose i neravan. O ovom zahtevu tužioca nižestepeni sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, pa u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Kod izloženog, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba sa zahtevom tužioca za isplatu naknade nematerjalne štete podneta je 25.01.2016. godine. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude iznosi 580.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja iznos ispod 40.000 evra.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta spora ne prelazi imovinski cenzus za dozvoljenost revizije, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužene nedozvoljena, u smislu člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
