
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1232/2025
14.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Zorana Stojanovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Bujanovcu Kpp br. 98/25 od 10.08.2025. godine i Kv.br. 113/25 od 14.08.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 14.10.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Zorana Stojanovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Bujanovcu Kpp br. 98/25 od 10.08.2025. godine i Kv.br. 113/25 od 14.08.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Bujanovcu Kpp br. 98/25 od 10.08.2025. godine prema okrivljenom AA određena je mera zabrana napuštanja stana u ..., ... broj .., uz primenu elektronskog nadzora koja se ima računati od dana 10.08.2025. godine i može trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravnosnažnosti presude, odnosno do upućivanja okrivljenog na izdržavnje krivične sankcije koja se sastoji u lišlenju slobode, s tim da je sud dužan da svaka tri meseca ispita da li je dalje trajanje mere opravdano. Okrivljeni AA upozoren je da se protiv njega može odrediti pritvor ako prekrši izrečenu meru i određeno da će meru izvršiti nadležni poverenik za izvršenje vanzavodskih mera prema mestu prebivališta.
Rešenjem Osnovnog suda u Bujanovcu Kv.br. 113/25 od 14.08.2025. godine odbijena je žalba branioca okrivljenog AA – advokata Zorana Stojanovića izjavljena protiv rešenja sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Bujanovcu Kpp br. 98/25 od 10.08.2025. godine, kao neosnovana.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja (s tim što branilac označava da zahtev podnosi samo protiv prvostepenog rešenja, dok iz obrazloženja proizlazi da se istim pobija i drugostepeno rešenje) zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Zoran Stojanović, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud „pošto je u konkretnom slučaju reč o pitanju od značaja za pravilnu primenu prava, da u smislu člana 486. stav 2. ZKP, postupi po zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog i isti usvoji kao osnovan“.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu i, u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne odluke protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i žalbenim sudom – član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.
Branilac okrivljenog u zahtevu ne opredeljuje konkretno ni jednu povredu zakona koja, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, već u obrazloženju navodi da je sudija za prethodni postupak kao razlog za određivanje mere zabrana napuštanja stana našao postojanje osobitih okolnosti iz člana 208. stav 1. ZKP predviđenih u članu 211. stav 1. tačka 1), stav 3. i stav 4. ZKP, iako je po predlogu OJT jedini razlog – opasnost od bekstva, na koji način je sudija samoinicijativno proširio razloge za određivanje mere zabrana napuštanja stana. Dalje se navodi da je izricanje mere zabrana napuštanja stana potpuno bezpredmetno i suvišno, jer je navodna žrtva nasilja - BB već u vreme pisanja žalbe otputovao u Nemačku gde radi i stalno boravi. U prilog iznetom, branilac citira službenu belešku PU Vranje – PS Preševo od 20.08.2025. godine, rešenje Osnovnog suda u Bujanovcu P2 134/25 od 15.08.2025. godine i rešenje Osnovnog suda u Bujanovcu NP br. 29/25 od 10.08.2025. godine.
Na opisani način, po stavu Vrhovnog suda, branilac ukazuje na povrede zakona iz člana 208. i 209. stav 1. ZKP (koje u obrazloženju zahteva i sam numeriše).
Međutim, povrede zakona iz člana 208. i 209. stav 1. ZKP, shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP, nisu predmet razmatranja od strane Vrhovnog suda u postupku po zahtevu za zaštitu zakonitosti, dakle, nisu dozvoljeni razlozi, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, zbog čega je Vrhovni sud, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Zorana Stojanovića, ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneo odluku kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
