
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 6210/2025
12.06.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Ateljević advokat iz ..., protiv tuženih „Ringier Serbia“ d.o.o. Beograd i BB iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Stojković advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 356/24 od 12.12.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 12.06.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž3 356/24 od 12.12.2024. godine u delu prvog stava izreke i presuda Višeg suda u Beogradu P3 520/22 od 16.04.2024. godine u delu drugog stava izreke, tako što se obavezuje tuženi „Ringier Serbia“ d.o.o. Beograd da na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede ugleda i časti isplati tužilji iznos od još 20.000,00 dinara sa zateznom kamatom od 16.04.2024. godine, dok se u preostalom delu – u pogledu zahteva za naknadu nematerijalne štete, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 356/24 od 12.12.2024. godine odbija kao neosnovana.
UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž3 356/24 od 12.12.2024. godine u delu prvog stava izreke – u pogledu odluke o zahtevu za uklanjanje teksta i u pogledu odluke o troškovima postupka u odnosu na tuženu BB, i u tom delu predmet VRAĆA drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P3 520/22 od 16.04.2024. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi „Ringier Serbia“ d.o.o. Beograd da na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda isplati tužilji iznos od 30.000,00 dinara sa zateznom kamatom od 16.04.2024. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tuženi „Ringier Serbia“ d.o.o. Beograd na isplatu naknade nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda u iznosu od još 220.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 16.04.2024. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tužena BB da sa portala Puls Online ukloni tekst koji je objavljen na internet adresi:https://www.pulsonline.rs/aktuelno/novi-detalji-raskrinkavanja-elitne-prostitucije-...o svom trošku. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi „Ringier Serbia“ d.o.o. Beograd da naknadi tužilji troškove parničnog postupka u iznosu od 64.700,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana kada nastupe uslovi za izvršenje do isplate. Stavom petim izreke, obavezana je tužilja da naknadi tuženoj BB troškove parničnog postupka u iznosu od 67.500,00 dinara sa zateznom kamatom od dana kada nastupe uslovi za izvršenje do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž3 356/24 od 12.12.2024. godine, stavom prvim izreke, potvrđen je presuda Višeg suda u Beogradu P3 520/22 od 16.04.2024. godine u drugom, trećem, četvrtom i petom stavu izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužilje i tuženih za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, dela kojim je odbijen tužbeni zahtev, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 403. stav 2. tačka 1. i člana 408. ZPP u vezi sa članom 126. stav 1. Zakona o javnom informisanju i medijima („Službeni glasnik RS“, br. 83/14... 12/16), Vrhovni sud je našao da je tužiljina revizija delimično osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani navodi revidenta da je, u pogledu odluke o zahtevu za naknadu nematerijalne štete, u drugostepenom postupku učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. stav 1. ZPP. Drugostepeni sud nije propustio da oceni žalbene navode tužilje kojima je pobijana presuda nižestepenog suda u pogledu visine dosuđene naknade nematerijalne štete, tako što je ocenio da je pravilno primenjen član 200. Zakona o obligacionim odnosima i prihvatio razloge prvostepenog suda kojima je obrazložena odluka o visini dosuđene naknade.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, na označenom internet portalu je ..2022. godine objavljen tekst sa naslovom: „Novi detalji raskrinkavanja elitne prostitucije: ...“. U tekstu je tužilja identitifikovana kao jedna od devojaka koje su podvodila određena lica.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su primenom odredbi Zakona o javnom informisanju i medijima važećeg u vreme objavljivanja teksta, citiranih u obrazloženju prvostepene presude, i odredbe člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, obavezali tuženog izdavača da tužilji naknadi nematerijalnu štetu za duševne bolove zbog povrede ugleda i časti u iznosu od 30.000,00 dinara. Po stanovištu sudova, tužilja nije centralna ličnost teksta, koji nije propraćen objavljivanjem njene fotografije i ona nije tražila njegov demanti, tako da će joj tim iznosom biti pruženo zadovoljenje za duševne bolove koje trpi.
Po nalaženju Vrhovnog suda, osnovani su navodi revidenta da su nižestepeni sudovi prilikom odlučivanja o visini naknade nematerijalne štete pogrešno primenili materijalno pravo.
Prema odredbi člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, pravična novčana naknada dosuđuje se i za duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, ako okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava. Prilikom odlučivanja o zahtevu za naknadu nematerijalne štete i njenoj visini vodi se računa o značaju povređenog dobra i cilju kome ta naknada služi, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.
Objavljivanjem spornog teksta povređeni su ugled i čast tužilje jer je ona u njemu imenovana kao osoba koja se bavi prostitucijom. Takvi navodi pogodni su da povrede tužiljin ugled i čast i prouzrokuju duševni bol koji opravdava dosuđivanje novčane naknade, u smislu stava prvog navedene zakonske odredbe. Pravična novčana naknada nematerijalne štete ima za cilj da oštećenom pruži zadovoljenje (satisfakciju), zbog čega je tu naknadu neprimereno dovoditi u vezu i upoređivati je sa visinom prosečne bruto i neto zarade u Republici Srbiji. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, po oceni revizijskog suda, pravična novčana naknada za duševne bolove zbog povrede tužiljinog ugleda i časti iznosi 50.000,00 dinara, a dosuđenje višeg novčanog iznosa bilo bi u suprotnosti sa članom 200. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
Zbog toga je delimično usvojena tužiljina revizija i preinačene nižestepene presude u pogledu odluke o tužbenom zahtevu za naknadu štete, tako što je tužilji dosuđen iznos od još 20.000,00 dinara, a u preostalom delu kojim se pobija odluka o naknadi štete njena revizija odbijena, i na osnovu člana 414. stav 1. i člana 416. stav 1. ZPP odlučeno kao u prvom stavu izreke.
Tužbeni zahtev kojim je traženo da se tuženi odgovorni urednik internet portala obaveže na uklanjanje spornog teksta prvostepeni sud je odbio zbog proteka roka iz člana 86. Zakona o javnom informisanju i medijima, koji se na osnovu člana 106. tog Zakona shodno primenjuje na tužbe iz člana 101. istog Zakona. Po stanovištu tog suda, taj tužbeni zahtev nije ni dovoljno opredeljen zato što u njemu nisu precizno navedene informacije kojima se povređuje tužiljino pravo, posebno u slučaju kada se tekst ne odnosi samo na nju, tako da bi udovoljavanje takvom zahtevu vodilo cenzuri.
Drugostepeni sud je odbio žalbu tužilje i potvrdio prvostepenu presudu u tom delu. Po stanovištu tog suda, od objavljivanja spornog teksta do podnošenja tužbe protekao je rok od 30 dana iz člana 86. Zakona o javnom informisanju i medijima, što vodi odbacivanju tužbe u tom delu, ali pogrešna primena navedene odredbe ne utiče na pravilnost pobijane presude jer je tužbeni zahtev za uklanjanje informacije odbijen.
Ovakvo pravno stanovište drugostepenog suda nije pravilno. Zakonom propisan rok za podnošenje tužbe je materijalnopravni prekluzivni rok čijim se propuštanjem gubi pravo na sudsku zaštitu. Kada je tužba podneta po proteku prekluzivnog roka, o tužbenom zahtevu ne može se odlučivati u meritumu (usvajanjem ili odbijanjem tužbenog zahteva), već se podneta tužba odbacuje. O prekluzivnom roku vodi se računa po službenoj dužnosti – prvostepeni sud u postupku prethodnog ispitivanja tužbe (član 294. tačka 2. ZPP), odnosno po prijemu odgovora na tužbu ili na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano onda na ročištu za glavnu raspravu (član 295. ZPP), a drugostepeni sud u žalbenom postupku zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka (član 374. stav 2. tačka 3. i član 386. stav 3. ZPP).
U konkretnom slučaju, drugostepeni sud je zaključio da je tužilja propustila prekluzivni rok za podnošenje tužbe predviđene članom 101. Zakona o javnom ifnormisanju i medijima, ali taj propust nije sankcionisao ukidanjem prvostepene presude u delu kojim je odlučeno o tužbenom zahtevu za uklanjanje spornog teksta sa portala i odbacivanjem tužbe u tom delu (član 391. stav 2. ZPP), pogrešno smatrajući da propuštanje prekluzivnog roka ne utiče na pravilnost odluke o tužbenom zahtevu u meritumu zato što je on odbijen. Pri tom, drugostepeni sud nije ocenio ni žalbene navode tužilje u kojima je izražen stav da se na tužbe iz člana 101. Zakona o javnom ifnormisanju i medijima ne može primeniti rok iz člana 86. tog Zakona, jer se isti odnosi na podnošenje zahteva odgovornom uredniku za objavljivanje odgovora, već se mora primeniti rok od 6 meseci, i tako učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. stav 1. ZPP.
Iz tih razloga, na osnovu člana 415. stav 1. ZPP, pobijana drugostepena presuda je ukinuta u delu kojim je odbijena žalba tužilje i potvrđena presuda prvostepenog suda o zahtevu za uklanjanje spornog teksta.
U ponovnom postupku, drugostepeni sud će oceniti sve žalbene navode tužilje u vezi sa prekluzivnim rokom za podnošenje tužbe iz člana 101. Zakona o javnom ifnormisanju i medijima, a zatim o njenoj žalbi u tom delu doneti novu odluku.
Ukinuta je i odluka o troškovima postupka u odnosu na tuženu BB jer zavisi od ishoda postupka.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
