Kzz 1294/2025 2.4.1.21.2.3; 2.4.1.21.2.3.11

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1294/2025
04.11.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Jasmine Vasović i Milene Rašić, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Nikole Jasike, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-160/24 od 26.12.2024. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 3Kž1- 54/25 od 07.05.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 04.11.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Nikole Jasike, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-160/24 od 26.12.2024. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 3Kž1-54/25 od 07.05.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-160/24 od 26.12.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 3 meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko okrivljeni ne plati navedenu kaznu u ostavljenom roku sud će je zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu privatnog tužioca, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 3Kž1-54/25 od 07.05.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-160/24 od 26.12.2024. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda (s tim što branilac označava da zahtev podnosi samo protiv drugostepene presude, dok iz obrazloženja proizlazi da se istim pobija i prvostepena presuda) zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Nikola Jasika, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, preinači drugostepenu presudu i donese oslobađajuću presudu ili istu ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi okrivljenog.

Vrhovni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća, na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome okrivljeni, na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP, može preko branioca podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakonika propisanih u članu 74., članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4. ZKP, učinjenih u prvostepenom i postupku pred Apelacionim sudom (drugostepenim sudom).

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti kao razlog podnošenja označava povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, koja predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca. Međutim, u obrazloženju zahteva branilac navodi da je sud dana 20.12.2024. godine na glavnom pretresu izvršio uvid u fleš ( plava koverta na strani 54. spisa), odnosno u audio snimak sa fleša i konstatovao da se od pet minuta snimaka čuju glasovi privatnog tužioca i još nekih lica i da se čuje glas jednog lica koji u jednom trenutku izgovara reči „je.em ti majku, je.em ti mater u pi.ku i još jednom ti je.em mater u pi.ku...“, a iz čega je utvrdio da se radi o glasu okrivljenog, a što je branilac na glavnom pretresu osporio. Dalje se navodi da, u situaciji kada je odbrana osporila činjenicu da je okrivljeni na tom snimku, na privatnom tužiocu je bio teret dokazivanja da se radi o glasu okrivljenog, a privatni tužilac nije predložio dokaz u tom pravcu. U vezi sa iznetim, branilac navodi da sud nije imao procesni kapacitet da samostalno zaključi da je u pitanju glas okrivljenog, već da je za takvu procenu bilo neophodno stručno znanje i da je sud bio dužan da odredi veštačenje, u smislu člana 113. stav 1. ZKP.

Na opisani način, po stavu Vrhovnog suda, branilac u suštini ukazuje na povrede zakona iz člana 440. ZKP odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i povredu zakona iz člana 15. stav 2. ZKP (koju povredu i sam branilac numeriše).

Pored iznetog, branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva označava povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP, dok u obrazloženju označava i povredu zakona iz člana 395. stav 4. tačka 1) ZKP koju i detaljnije obrazlaže. Takođe, u zahtevu ukazuje i na povredu zakona iz člana 460. ZKP, navodima da se drugostepeni sud nije osvrnuo na žalbene navode odbrane.

Međutim, činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj presudi, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP, kao i povrede zakona iz člana 15. stav 2, člana 438. stav 2. tačka 3) , člana 395. stav 4. tačka 1) i člana 460. ZKP, nisu predmet razmatranja od strane Vrhovnog suda u postupku po zahtevu za zaštitu zakonitosti, dakle, nisu dozvoljeni razlozi, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, zbog čega je Vrhovni sud, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              Predsednik veća-sudija

Irina Ristić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković