
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 6782/2025
03.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Simić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Bojanić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Jagodini Gž 168/25 od 25.02.2025. godine, u sednici održanoj 03.09.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Jagodini Gž 168/25 od 25.02.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Jagodini Gž 168/25 od 25.02.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Presudom Osnovnog suda u Paraćinu P 597/20 od 22.07.2024. godine, stavom prvim izreke, ispravljenom rešenjem istog suda P 597/20 od 23.01.2025. godine, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete, izmakle koristi isplati iznos od 100.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.07.2014. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev od dosuđenog iznosa, a do traženog na ime zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga od 04.09.2020. godine do 22.07.2024. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 291.450,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.
Presudom Višeg suda u Jagodini Gž 168/25 od 25.02.2025. godine, prvostepena presuda je potvrđena u stavu prvom i trećem izreke, a žalba tužene odbijena.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije tužene na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23). Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, te način presuđenja i razloge nižestepenih sudova, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa. Nižestepeni sudovi su o zahtevu tužioca za naknadu materijalne štete- izmakle koristi, odlučili na osnovu konkretne činjenične podloge od značaja za ocenu postojanja i visine ovog vida štete. Pošto su ova pitanja, kao i primena pravila o odgovornosti za prouzrovanu štetu drugom licu i postojanje uzročno – posledične veze, već dovoljno raspravljena u sudskoj praksi, nema potrebe ni za ujednačavanjem sudske prakse. Pored toga, tužena u reviziji nije pružila dokaze o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova. Sporno pravno pitanje na koje se u reviziji ukazuje u pogledu pravne prirode usmenog ugovora o održavanju predmetnog vinograda nije od opšteg interesa, već je vezano za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog pravnog odnosa stranaka, a revizijskim navodima u tom delu se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje, što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP. Pored toga, bitne povrede odredaba parničnog postuppka nisu dozvoljen razlog za izjavljivanje posebne revizije. Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
U ovoj pravnoj stvari tužba je podneta 04.09.2020. godine, a vrednost predmeta spora 100.000,00 dinara. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužene nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke rešenja
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
