Rev 24545/2024 3.1.1.14; 3.1.1.13; 3.1.2.3.2 | Vrhovni sud

Rev 24545/2024 3.1.1.14; 3.1.1.13; 3.1.2.3.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 24545/2024
12.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Tatjane Đurica, Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Stošić, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Putevi Srbije“ Beograd, čiji je punomoćnik Branislav Popovac, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti sporazuma i isplate razlike naknade, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2145/23 od 20.08.2024. godine, u sednici održanoj 12.06.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2145/23 od 20.08.2024. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2145/23 od 20.08.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 3115/18 od 23.08.2023. godine, u stavu prvom izreke, utvrđeno je prema tuženom da je Sporazum o naknadi za eksproprijaciju broj 465-1298/11-07 od 05.04.2012. godine, zaključen kod Sekretarijata za urbanizam i imovinsko - pravne poslove grada Vranja između tužioca i tuženog, kojim je određena visina naknade za eksproprisano zemljište, ništav jer je protivan prinudnim propisima i javnom poretku. U stavu drugom izreke, obavezan je tuženi da tužiocu isplati razliku između isplaćene naknade za poljoprivredno zemljište do pripadajuće naknade za preuzeto gradsko građevinsko zemljište sa kat. parcele broj .., površine 808m2, upisane u LN broj .. KO Vranje 2 u iznosu od 331.280,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23.08.2023. godine kao dana presuđenja pa do konačne isplate. U stavu trećem izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 305.850,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2145/23 od 20.08.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Ceneći ispunjenost uslova za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog, Vrhovni sud je našao da ne postoje razlozi predviđeni odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23) da bi se o reviziji odlučivalo kao o izuzetno dozvoljenoj.

Pobijanom pravnosnažnom presudom utvrđeno je da je ništav sporazum o novčanoj naknadi za eksproprisano poljoprivredno zemljište, koji je tužilac zaključio sa tuženim i obavezan je tuženi da tužiocu isplati razliku između isplaćene naknade za poljoprivredno zemljište do visine pripadajuće naknade utvrđene prema tržišnoj ceni za preuzeto gradsko građevinsko zemljište (na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka građevinske struke). Ovo zbog toga što je predmetno zemljište, iako se u vreme eksproprijacije i zaključenja sporazuma o visini naknade u katastru nepokretnosti vodilo kao poljoprivredno zemljište, već imalo status gradskog građevinskog zemljišta u 4. zoni. U vreme eksproprijacije zemljište se nalazilo u okviru Prostornog plana grada Vranja, a u vreme sačinjavanja sporazuma u okviru Generalnog urbanističkog plana grada Vranja (koji je usvojen 24.12.2009. godine i objavljen u „Službenom glasniku grada Vranja“ br. 7/2010, na osnovu kojeg je doneta Odluka o izmeni i dopuni Odluke o kriterijumima i merilima za utvrđivanje i obračun naknade za uređenje građevinskog zemljišta). Sledom i u vreme zaključenja sporazuma, predmetno zemljište predstavljalo je gradsko građevinsko zemljište, a eksproprisano je radi izgradnje deonice autoputa E-75 Beograd-Niš-granica sa Republikom Makedonijom, deonica Vladičin Han - Donji Neradovac.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je pobijana presuda u skladu sa praksom tog suda i pravnim stavovima izraženim kako u odlukama tog suda, tako i u odlukama Ustavnog suda Už 9026/14 i Už 6745/15 u kojima je odlučivano o istovetnim tužbenim zahtevima, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, u situaciji kada je planskim dokumentom (u konkretnom slučaju to je Generalni urbanistički plan Grada Vranja) izvršena promena namene iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište, a ova promena nije evidentirana u katastru nepokretnosti (članovi 83. stav 2. i 88. Zakona o planiranju i izgradnji). Zbog toga nema uslova za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

U skladu sa navedenim, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi utvrđenja ništavosti sporazuma i isplate podneta je 06.03.2017. godine, a preinačena je podneskom od 01.03.2023. godine. Vrednost predmeta spora je 331.280,00 dinara, što je ispod novčanog iznosa za dozvoljenost revizije iz članom 468. stav 1. ZPP.

Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tuženog nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Tatjana Matković Stefanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković