Rev 15114/2024 3.1.1.4.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15114/2024
18.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vukman Bošković, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i Preduzeća za proizvodnju, građevinarstvo, projektovanje, inženjering, trgovinu na veliko i spoljnu trgovinu „TRADEUNIQE“ iz Beograda, čiji je punomoćnik Jadranko Kecman, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 687/21 od 06.09.2023. godine, u sednici održanoj 18.06.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 687/21 od 06.09.2023. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 687/21 od 06.09.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 687/21 od 06.09.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženih i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 7127/20 od 17.09.2020. godine kojom je utvrđeno da je tužilac isključivi vlasnik jedne garaže površine 15,86 m2 na lokaciji G-I u bloku, „...“ ulica, ... broj .. prema ugovoru broj .. od 21.09.21988. godine, što su tuženi dužni priznati i trpeti i obavezan je tuženi da tužiocu na ime nakande troškova parničnog postupka isplati 240.600,00 dinara. Odbijen je zahtev tuženih za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava pozivajući se na odredbu člana 404. ZPP.

Prema članu 404. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Ocenjujući ispunjenost uslova za dozvoljenost revizije izjavljene na osnovu citirane zakonske odredbe, Vrhovni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednavačanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava kao ni razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Drugostepenom presudom je odlučeno o zahtevu tužioca za utvrđenje prava svojine na budućoj stvari – garaži koju je tužilac neoverenim ugovorom od 21.09.1988. godine kupio od pravnog prethodnika tuženih GRO „Rad“ u objektu koji je izgrađen do prve ploče. Bespravno izgrađeni objekat je u prometu i može se utvrđivati pravo svojine na takvom objektu, a buduća stvar koja nije nastala može, ako je dovoljno određena, da bude predmet stvarnih prava kada je to spojivo sa prirodom tog prava i može biti predmet prodaje u smislu člana 458. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima. Iako je stvar buduća, ugovorom se stvar izdvaja iz imovine prodavca i vezuje za kupca čime se obezbeđuje pravna sigurnost za kupca.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane pobijane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi koje propisuje odredba člana 404. stav 1. ZPP. U reviziji se ne ukazuje na drugačije odluke, a u presudi Vrhovnog kasacionog suda Rev 1840/2021 od 20.07.2023. godine na koju se tuženi pozivaju u reviziji, lokal koji je u toj parnici bio predmet spora nije ni u projektnoj dokumentaciji precizno definisan ni odvojen od ostalog prostora, odnosno ukazuje se na predmet koji ima drugačiju činjeničnopravnu situaciju nego u ovoj parnici.

Sa iznetih razloga, na osnovu člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici je podneta 21.07.2018. godine, a vrednost spora je 2.000.000,00 dinara.

Imajući u vidu da je vrednost predmeta spora ispod dinarske protivvrednosti 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan ponošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena.

Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Branka Dražić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković