Rev 13046/2024 3.1.1.3.1; 3.1.2.7.3.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13046/2024
10.04.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca protivtuženog „Čolja“ doo Građevinsko preduzeće, sa sedištem u Pančevu, koga zastupa punomoćnik Milorad Jovišević, advokat iz ..., protiv tuženog protivtužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Stevan Vasić, advokat iz ..., radi upisa prava svojine po tužbi i naknade štete po protivtužbi, odlučujući o reviziji tuženog protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2952/22 od 18.01.2024. godine, u sednici održanoj 10.04.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

DELIMIČNO SE ODBIJA, kao neosnovana, revizija tuženog protivtužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2952/22 od 18.01.2024. godine,u delu kojim je potvrđena presuda Višeg suda u Pančevu P 62/21 od 21.03.2021. godine u stavovima prvom i trećem izreke.

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 2952/22 od 18.01.2024. godine u preostalom delu stava prvog izreke kojim je potvrđena presuda Višeg suda u Pančevu P 62/21 od 21.03.2022. godine u stavovima četvrtom i petom izreke i presuda Višeg suda u Pančevu P 62/21 od 21.03.2022. godina u stavovima četvrtom i petom izreke i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Pančevu P 62/2021 od 21.03.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca-protivtuženog pa je utvrđeno da je tužilac-protivtuženi po osnovu ugovora o prodaji od 27.08.2020. godine broj OPU 1089-2020 Javni beležnik Monika Abci Tadić stekao pravo svojine u obimu 1/1 dela na nepokretnosti upisane u list nepokretnosti broj .. KO Pančevo, i to na parceli broj .. KO Pančevo ukupne površine 1765 m2, gradsko građevinsko zemljište u ulici ... i stekao pravo državine u obimu 1/1 dela na nepokretnosti upisane u list nepokretnosti broj .. KO Pančevo bliže navedenih u izreci presude, što je tuženi protivtužilac dužan da prizna i trpi da tužilac protivtuženi sprovede upis prava svojine i državine na navedenim nepokretnostima na osnovu ove presude pred nadležnom RGZ Službom za katastar nepokretnosti Pančevo. Stavom drugim izreke odbijen je tužbeni zahev tužioca protivtuženog u delu kojim je traženo da se utvrdi da je tužilac protivtuženi po osnovu ugovora o prodaji od 27.08.2020. godine broj OPU 1089-2020 Javni beležnik Monika Abci Tadić stekao pravo svojine u obimu 1/1 dela na nepokretnostima upisanim u list nepokretnosti broj .. KO Pančevo, koje su bliže opisane u izreci presude, što bi tuženi-protivtužilac bio dužan da prizna i trpi da tužilac protivtužei sprovede upis svog prava svojine na navedenim nepokretnostima i da se odobri tužiocu-protivtuženom da samo na osnovu ove presude sprovede upis prava svojine u 1/1 dela na navedenim nepokretnostima u nadležnoj Službi za katastr nepokretnosti Republičkog geodetskog zavoda u Pančevu, kao neosnovan. Stavom trećim izreke odbačen je protivtužbeni zahtev tuženog protivtužioca u delu kojim je tražio da se utvrdi da je krivicom tužioca protivtuženog, kao kupca, u kupoprodajnom ugovoru OPU 1089-2020 od 27.08.2020. godine Javnog beležnika Monike Abci Tadić došlo do neizvršenja ugovora u roku, čijom krivicom je prekršena ugovorna odredba iz člana 3. navedenog ugovora, usled čega je za tuženog protivtužioca, kao prodavca, nastupila šteta u ukupnom iznosu od 16.700.000,00 dinara ili preračunato u evre 142.723,40 dinara, kao nedozvoljen. Stavom četvrtim izreke odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog protivtužioca u delu kojim je tražio da se obaveže tužilac protivtuženi da tuženom protivtužiocu naknadi štetu od 16.770.000,00 dinara ili preračunato u evre 142.723,40 sa kamatom od dana presuđenja do dana konačne isplate, kao i da sud obaveže tužioca protivtuženog da tuženom protivtužiocu naknadi troškove parničnog postupka, kao neosnovan. Stavom petim izreke obavezan je tuženi protivtužilac da tužiocu protivtuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 561.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana sticanja uslova za izvršenje pa do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2952/22 od 18.01.2024. godine odbijena je, kao neosnovana, žalba tuženog protivtužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Pančevu P 62/21 od 21.03.2022. godine u stavu prvom, trećem, četvrtom i petom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju, iz svih zakonskih razloga zbog kojih se revizija može izjaviti.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 72/11...10/23), pa je ocenio da je revizija tuženog protivtužioca delimično osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nema ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. Zakona o parničnom postupku na koju se ukazuje u reviziji, a u odnosu na deo pravnosnažne presude kojom je potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i stavu trećem izreke.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su dana 27.08.2020. godine zaključile i overile pred javnim beležnikom ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, kojom je tuženi tužiocu prodao parcelu sa postojećim objektima, i to kp.br. .. KO Pančevo, upisane u list nepokretnosti .. KO Pančevo za ukupnu kupoprodajnu cenu od 199.000 evra. Ugovorom je predviđena dinamika isplate kupoprodajne cene, pa je tužilac prvi deo kupoprodajne cene od 124.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po kupovnom kursu NBS na dan isplate tuženom isplatio na dan zaključenja ugovora, dok je za preostali deo kupoprodajne cene od 75.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po kupovnom kursu NBS na dan isplate ugovorena isplata do 31.12.2020. godine. Ugovoreno je takođe da će stranke, u slučaju da preostali iznos cene ne bude isplaćen do ugovorenog roka, svoje međusobne odnose regulisati posebnim aneksom. Prodavac (tuženi) se obavezao da će po isplati celokupne kupoprodajne cene kupcu – tužiocu dati bezuslovnu dozvolu za upis njegovog prava svojine u registar nepokretnosti. Aneksom ugovora od 28.08.2020. godine navedeni ugovor o kupoprodaji je izmenjen samo u pogledu kursa po kome će se vršiti isplata kupoprodajne cene u ugovorenoj stranoj valuti, tako što je ugovoreno da će se isplata ugovorene kupoprodajne cene izvršiti u dinarskoj protivvrednosti po prodajnom kursu NBS na dan isplate. Preostali iznos kupoprodajne cene od 75.000 evra tužilac je tuženom isplatio u više navrata, i to, dana 25.12.2020. godine, 28.12.2020. godine, 29.12.2020. godine, dok je poslednju isplatu u iznosu od 4.714.650,00 dinara izvršio dana 28.01.2021. godine, odnosno nakon isteka ugovorenog roka za isplatu 31.12.2020. godine. Po zahtevu tuženog tužilac je dana 30.03.2021. godine, na ime kursne razlike, izvršio uplatu od još 44.730,00 dinara, čime je u potpunosti isplatio ugovorenu cenu od 199.000,00 evra. Tuženi, koji se na to obavezao ugovorom, nije tužiocu dao saglasnost za upis prava svojine, već se pismenim putem obraćao tužiocu navodeći da je zbog zadocenja u isplati kupoprodajne cene ugovor raskinut.

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje sudovi su zaključili da je tužilac u celosti izvršio svoju ugovornu obavezu, a da tuženi svoju ugovornu obavezu nije ispunio, jer odbija da tužiocu da saglasnost za upis prava svojine na kupljenim nepokretnostima. Tuženi je primio kuporpdajnu cenu u celosti i nakon ugovorenog roka, nije preduzimao nikakve radnje u cilju raskida ugovora, pa su sudovi zaključili da isplata dela kupoprodajne cene nakon ugovorenog roka ne predstavlja raskidni uslov, jer isplata kupoprodajne cene u datom roku ugovorom nije bila predviđena kao bitan element ugovora, što proizlazi iz ugovorne odredbe da će u slučaju zadocenja sa isplatom ugovorne strane svoje međusobne odnose regulisati posebnim aneksom. Zahtev za utvrđenje da je krivicom tužioca došlo do neizvršenja ugovora predstavlja utvrđenje činjenice, što je protivno odredbi člana 194. ZPP, zbog čega je tužbeni zahtev kao u stavu prvom izreke prvostepene presude usvojen, a odbačena tužba kao u stavu trećem izreke prvostepene presude, što je drugostepeni sud potvrdio svojom presudom.

Na utvrđeno činjenično stanje sudovi su pravilno primenili materijalno pravo donoseći pobijanu presudu u navedenom delu, a za svoju odluku u tom delu su dali dovoljne i jasne razloge koje u svemu prihvata i Vrhovni sud.

Neosnovano se u reviziji ukazuje da docnja u isplati predstavlja raskidni uslov i da tekst ugovora u vezi raskidnog uslova nisu pisale stranke. U postupku je na pouzdan način utvrđeno i ocenjeno da rok za isplatu kupoprodajne cene ne predstavlja bitan elemenat ugovora, pa ni raskidni uslov, a tuženi nije dokazao navode koji se odnose na tekst ugovora u vezi raskidnog uslova. Svi navodi revizije koji se odnose na navedene činjenice predstavljaju osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja i ocene dokaza, a ti razlozi nisu propisani kao revizijski.

Međutim, donoseći pobijanu odluku u delu protivtužbenog zahteva za naknadu štete iz stava četvrtog izreke prvostepene presude, sudovi su, zbog pogrešne primene materijalnog prava, nepotpuno utvrdili činjenično stanje u pogledu tvrdnje tužioca da je vrednost nepokretnosti, koja je bila predmet spornog ugovora o kupoprodaji, porasla u periodu od 30.12.2020. godine, kada je ugovoren rok za konačnu isplatu kupoprodajne cene do 28.01.2021. godine, kada je kupoprodajna cena isplaćena. Naime, drugostepeni sud je smatrao da je tuženi prekludiran u pogledu predloga da se izvede dokaz veštačenjem na okolnost procenjenih cena za spornu nepokretnost u navedenom periodu, a drugostepeni sud nije ocenio navode žalbe u odnosu na prekluziju.

Osnovano se u reviziji ukazuje da je tuženi u protivtužbi predložio izvođenje dokaza veštačenjem od strane veštaka finansijske struke na okolnost promene cene nepokretnosti, a ovaj predlog u toku postupka nije povukao, već ga je samo ponovio na ročištu za glavnu raspravu od 21.03.2022. godine. S toga je nejasno zbog čega je prvostepeni sud odbio predlog za izvođenje ovog dokaza, a drugostepeni sud propustio da oceni navode žalbe u tom smislu. Izvođenjem predloženog dokaza sud bi imao mogućnost da oceni osnovanost protivtužbenog zahteva za naknadu štete, odnosno da potpuno utvrdi činjenično stanje na koje bi pravilno primenio materijalno pravo. S obzirom da to nije učinjeno, revizija tuženog protivtužioca je morala biti usvojena, a pobijane presude ukinute, kao u stavu drugom izreke.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će ponovo odlučiti o predlogu tužioca za izvođenje dokaza veštačenjem na okolnost promene vrednosti sporne nepokretnosti u periodu od isteka roka za isplatu kupoprodajne cene do konačne isplate kupoprodajne cene, pa će nakon toga ponovo doneti odluku o protivtužbenom zahtevu.

Odluka o troškovima postupka zavisi od konačnog uspeha stranaka u sporu, zbog čega su pobjane presude ukinute i u delu odluke o troškovima postupka.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude na osnovu člana 414, člana 416. stav 2. i člana 165. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković