Rev 14651/2024 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 14651/2024
10.04.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Dobrile Strajina, Dragane Mirosavljević, Gordane Komnenić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Slavoljub Veljković, advokat iz ..., protiv tužene ... kulturne zajednice Nišavskog okruga „BB“ ..., čiji je punomoćnik Snežana Stanković Conić, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 125/24 od 14.03.2024. godine, u sednici održanoj 10.04.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 125/24 od 14.03.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 125/24 od 14.03.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 4346/20 od 18.05.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor litispendencije. Stavom drugim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da su odluke redovne skupštine tužene ... kulturne zajednice Nišavskog okruga „BB“ ... od 12.03.2017. godine nezakonite, i to odluke taksativno navedene u ovom stavu izreke, dok je stavom trećim izreke obavezana tužilja da tuženoj na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 54.000,00 sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do konačne isplate.

Presudom Višeg suda u Nišu Gž 125/24 od 14.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužilje kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivom na odredbu člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizje na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon) Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP. O osnovanosti zahteva za utvrđivanje ništavosti odluka redovne skupštine tužene odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od pravnog shvatanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se primene članova 2. stav 1, 12, 19, 20. i 22. Zakona o udruženjima. U pobijanoj drugostepenoj odluci izražen je pravni stav da su predmetne odluke redovne skupštine čiju ništavost tužilja tužbom traži u svemu donete prema Statutu tužene, što je u skladu sa praksom Vrhovnog suda po ovom pitanju, zbog čega nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj. Posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje) zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novog tumačenja prava, a revident ne prilaže različite sudske odluke u kojima je drugačije odlučeno u istoj ili sličnoj činjenično-pravnoj situaciji. Iz navedenog razloga odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da se revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000,00 dinara po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja ništavosti odluka tužene podneta je 24.03.2017. godine. Vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužilje nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković