Rev2 1492/2025 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1492/2025
03.09.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Radoslave Mađarov, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Bogosavljević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstvo odbrane, Vojna pošta 2079 Niš, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo - Odeljenje u Nišu, radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3415/2024 od 24.12.2024. godine, u sednici održanoj 03.09.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3415/2024 od 24.12.2024. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3415/2024 od 24.12.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3415/2024 od 24.12.2024. godine potvrđena je presuda Osnovnog suda u Nišu P1 3074/2023 od 09.07.2024. godine u delu kojim je tužena obavezana da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 150.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha iznos od 90.000,00 dinara, na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 140.000,00 dinara i na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 50.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja 09.07.2024. godine do isplate, kao i da tužiocu naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 171.300,00 dinara od čega iznos od 136.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Protiv navedene pravnosnažne presude drugostepenog suda tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se o reviziji odluči primenom člana 404. ZPP, u cilju razmatranja pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana i novog tumačenja prava.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/2011 ... 10/2023), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Iz navedenog proizlazi da su zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP.

Revizijom se određeno ne ukazuje na ispunjenje tih uslova u ovoj pravnoj stvari.

U ovoj pravnoj stvari, pravnosnažnom presudom je odlučeno o zahtevu za naknadu nematerijalne štete kao posledice povrede na radu. Imajući u vidu razloge na kojima je zasnovana pobijana presuda u primeni materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, kao i navode iznete u reviziji, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli odlučivanje o reviziji primenom člana 404. stav 1. ZPP. U parnicama ove vrste zaključak o odgovornosti za štetu i ocena o visini pripadajuće naknade po vidovima nastale nematerijalne štete, zavisi od utvrđenih okolnosti konkretnog slučaja. O visini naknada nematerijalne štete koja se određuje primenom kriterijuma propisanih u članu 200. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima i individualizuje, ne može biti potrebe za ujednačavanje sudske prakse. U obrazloženjima presuda nižestepenih sudova donetih u ovoj pravnoj stvari izneti su pravni razlozi na kojima su zasnovane u odgovarajućoj primeni materijalnog prava, tako da ne postoji ni potreba za novim tumačenjem prava. U ovom slučaju nema ni pravnih pitanja koja su od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba je u ovoj stvari podneta 14.07.2023. godnie, a vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 430.000,00 dinara.

S obzirom da vrednost predmeta spora ne prelazi merodvavnu vrednost za dozvoljenost revizije, Vrhovni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković