
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1965/2025
05.11.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Konstantin Rankov, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Goran Mandić, advokat iz ..., radi naknade, odlučujući o revizijama tužilje, izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3062/22 od 02.03.2023. godine, u sednici održanoj 05.11.2025.godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3062/22 od 02.03.2023. godine – stava prvog izreke u preinačenom delu i stava drugog i trećeg izreke.
NE PRIHVATA SE predlog Apelacionog suda u Novom Sadu R3 1/25 od 23.01.2025. godine da se o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude tog suda Gž 3062/22 od 02.03.2023. godine – dela stava prvog izreke kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu P 187/22 od 05.10.2022. godine, odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3062/22 od 02.03.2023. godine - dela stava prvog izreke, kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu P 18187/22 od 05.10.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P 187/22 (2006) od 05.10.2022. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime naknade za korišćenje suvlasničke stvari isplati 1.208.320,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.10.2022. godine kao dana presuđenja pa do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu preko dosuđenog iznosa od 1.208.320,00 dinara do traženog iznosa od 3.000.000,00 dinara, za iznos od 1.791.680,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od dana presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji plati 423.100,00 dinara na ime troškova parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3062/22 od 02.03.2023. godine, stavom prvim izreke, žalba tužilje je odbijena dok je žalba tuženog usvojena pa je presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu P 187/22 od 05.10.2022. godine preinačena tako što je odbijen tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužilji na ime naknade za korišćenje suvlasničke stvari plati 1.208.320,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.10.2022. godine pa do isplate i u delu odluke o troškovima postupka (stav 3. irzeke), tako što se tužilja obavezuje da tuženom na ime naknade troškova postupka plati 325.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti pa do isplate dok se prvostepena presuda u preostalom pobijanom a nepreinačenom delu (stav 2. izreke) potvrđena. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove žalbenog postupka od 132.183,00 dinara, a stavom trećim odbijen je zahtev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila dve revizije i to jednu na osnovu odredbe člana 407. stav 1. tačka 2. ZPP protiv dela stava prvog izreke kojim je preinačena prvostepena presuda i delimično odbijen tužbeni zahtev za naknadu ime korišćenja suvlasničke stvari i u delu odluke o troškovima postupka (stav 3) drugu protiv dela pravnosnažne presude kojim je odbijena žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom izreke. pozivajući se na odredbu člana 404.ZPP.
Rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu R3 1/25 od 23.01.2025. godine, predloženo je Vrhovnom sudu odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3062/22 od 02.03.2023. godine u smislu člana 395. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.125/04 i 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11).
Odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv dela drugostepene presude kojim je potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom izreke, na osnovu člana 396. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tužilje nije osnovana.
U postpuku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su suvlasnici u jednakim suvlasničkim udelima od 2/5 stambene zgrade u ... u ulici ... ... . U posedu cele nepokretnosti se nalazi samo tuženi. Tužilja nepokretnost nije koristila počev od januara 1996. godine do oktobra 2022. godine jer je celu nepokretnost najpre koristila pok. VV, supruga pravnog prethodnika parničnih stranaka pok. GG, a potom i tuženi. Visina zakupnine za celu nepokretnost ako se izdaje kao stambeni prostor u periodu od 320 meseci, iznosi 3.020.800,00 dinara a 2/5 dela 1.208.320,00 dinara.
Prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev i obavezao tuženog na isplatu iznosa od 1.208.320,00 dinara sa obrazloženjem da je tuženi u obavezi da tužilji isplati dosuđeni iznos saglasno njenom suvlasničkom delu na nepokretnosti koja je predmet spora.
Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu u usvajajućem delu i tužbeni zahtev odbio sa obrazloženjem da tužilja nije preuzela aktivne radnje usmerene na faktičko sticanje suposeda na predmetnoj nepokretnosti čak ni nakon donošenja rešenja Osnovnog suda u Zrenjaninu Ov br. 52/22 od 07.02.2022. godine, kojim je raspravljena naknadno pronađena imovina i tužilja oglašena za naslednika u 2/5 idealnog dela, propuštajući da na opisani način ispolji namere i stvarne volje za korišćenjem, niti je to tražila u ovoj parnici u kojoj je postavila tužbeni zahtev samo za plaćanje naknade u visini zakupnine.
Po nalaženju Vrhovnog suda, pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo.
Odredbom člana 3. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, vlasnik ima pravo da svoju stvar drži, da je koristi i da njome raspolaže u granicama određenim zakonom, a svako je dužan da se uzdrži od povrede prava svojine drugog lica.
Odredbom člana 13. stav 1. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa propisano je da više lica imaju pravo svojine na neopredeljenoj stvari, kada je deo svakog od njih određen srazmerno prema celini (idealni deo), te da ako suvlasnički delovi nisu određeni, pretpostavlja se da su jednaki (stav 2), dok član 14. istog zakona propisao da suvlasnik ima pravo da stvar drži i da je koristi zajedno sa ostalim suvlasnicima srazmerno svom delu ne povređujući prava ostalih suvlasnika.
U konkretnom slučaju tužilja nije ispoljila nameru i volju za korišćenjem stvari koje je u suvlasništvu parničnih stranaka, tako da je nekorišćenje predmetne nepokretnosti od strane tužilje bio rezultat njenog nahođenja, odnosno ličnog opredeljenja a ne posledica postupaka kojim je tuženi eventualno onemogućavao da se koristi svojim suvlasničkim ovlašćenjima. U situaciji kada među suvlasnicima nije uređen način korišćenja, ne postoji dužnost suvlasnika držaoca da poziva ostale suvlasnike da se koriste svojim suvlasničkim ovlašćenjima. Nezainteresovanost suvlasnika koji nije u državini suvlasničke stvari da se koristi svojim suvlasničkim ovlašćenjima ne može imati za posledicu uzdržavanje suvlasnika držaoca u korišćenju te stvari (u celosti) pa sledstveno tome ni obavezu bilo kakve isplate u slučaju da to izdržavanje izostane.
Nisu osnovani navodi u reviziji tužilje da je tužilja vodila postupak radi poništaja ugovora o doživotnom izdržavanju koji je pok. GG zaključio sa svojom suprugom pok. VV u vezi stambene zgrade koja je predmet spora, koji je poništen pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P 1390/96 a potom i ostavinski postupak u kome je raspravljena naknadno pronađena imovina i tužilja oglašena naslednikom u visini od 2/5 idealnog dela i na taj način iskazala svoju volju za korišćenjem nepokretnosti koja je predmet spora, s obzirom da ni u jednom od vođenih postupaka tužilja postavila tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da joj omogući sukorišćenje suvlasničke stvari, saglasno napred citiranim odredbama Zakona o osnovama svvojinskopravnih odnosa.
Sa iznetih razloga revizija tužilje odbijena je kao neosnovana i odlučeno je kao u stavu prvom izreke, na osnovu člana 405 stav 1. ZPP.
Odlučujući o posebnoj reviziji tužilje bez obzira na predlog apelacionog suda, Vrhovni sud nije vezan tim predlogom, pa nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje na osnovu člana 395. ZPP. U konkretnoj parnici postavljenim tužbenim zahtevom tužilja je tražila naknadu za korišćenje suvlasničke stvari. O pravu tužilje odlučeno je primenom materijalnog prava koji je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Imajući u vidu da odluka u predmetima sa tužbenim zahtevom kao u ovoj pravnoj stvari zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, to Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje u skladu sa članom 395. ZPP.
Ocenjujući dozvoljenost revizije primenom člana 401. stav 2. tačka 5. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.125/04 i 111/09) koji se u ovoj parnici primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11) u vezi člana 23. stav 3. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.55/14) Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
U smislu člana 23. stav 3. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.55/14) koji reguliše dozvoljenost revizije u ovim sporovima koji nisu pravnosnažno rešeni do 31.05.2014. godine odnosno do dana stupanja na snagu ovog zakona propisano je da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 14.02.2006. godine, drugostepena presuda je doneta 02.03.2023. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela je 1.791.680,00 dinara, odnosno ispod dinarske protivvrednosti 40.000 evra pa je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena primenom odredbe člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP.
Sa iznetih razloga, na osnovu člana 405. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
